Slavko Kolar (Palešnik pokraj Garešnice, 1. prosinca 1891. - Zagreb, 15. rujna 1963.) hrvatski književnik i filmski scenarist.
U hrvatskoj je književnosti bilo relativno malo pisaca koji su u svoja književna djela unosili elemente humora i satire kao jednog posebnog vidnog kuta sagledavanja određenih društvenih zbivanja. U 19. stoljeću bilo ih je svega nekoliko: Stanko Vraz, Ante Kovačić i Silvije Strahimir Kranjčević napisali nekoliko uspjelih satiričnih ostvarenja, dok humorističkih elemenata nalazimo povremeno u djelima Janka Jurkovića, Vilima Korajca, Augusta Šenoe i Josipa Eugena Tomića. I to je sve. Zapravo, sve do pojave Slavka Kolara (1891.-1963.) i ne možemo govoriti o nekom piscu čije bi cjelokupno književno djelo bilo prožeto isključivo kategorijama humora i satire. A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj međunarodnoj književnosti izdvaja kao posve originalna literarna pojava: iako se tematika njegovih pripovjedaka u potpunosti uklapa u one najznačajnije tijekove hrvatske književnosti tridesetih godina kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s naglašenim socijalnim akcentom, Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po tom svom specifičnom pristupu toj istoj tematici.
Djela
Slavko Kolar je za života objavio više od stotinu radova. U Sabranim djelima (izdanje Matice hrvatske iz 1970.) se brojkama navode:
- 47 pripovjedaka
- 6 kazališnih djela
- 4 filmska scenarija
- 1 televizijski scenarij
- 12 autobiografskih fragmenata
- 20 kritika, članaka i prikaza
- 10 dječjih pripovjedaka
- 8 agronomskih stručnih radova
- 30 intervjua, izjava i polemičkih priloga.
Uz to je u njegovoj posmrtnoj ostavštini pronađeno dosta neobjavljenih materijala.