Andrija Štampar rođen je 1. rujna 1888. godine u selu Drenovac u blizini Slavonskog Broda i Pleternice u obitelji Ambroza i Katarine Štampar. Nakon školovanja u Vinkovcima odlazi u Beč gdje je završio medicinu.
Od 1919. bio načelnik higijenske službe Ministarstva narodnog zdravlja (Odjeljenje za rasnu, javnu i socijalnu higijenu) u Beogradu; postavio je temelje javnozdravstvenoj službi u Jugoslaviji i osnovao niz socijalno-medicinskih ustanova. Izgrađujući naprednu medicinu došao je u sukob s komercijaliziranom medicinom, a zbog svoje socijalnodemokratske ideologije postao je nepoćudan vladajućim krugovima. Nakon prisilnog umirovljenja 1931. bio je stručnjak Zdravstvene organizacije Lige naroda u Kini. Zaslužan je za reformu nastave na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, osnivanje Više škole za medicinske sestre i Medicinskog fakulteta u Rijeci. Izradio je ustav Svjetske zdravstvene organizacije te je 1948. predsjedao Prvoj svjetskog zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Bio je prvi potpredsjednik Ekonomskog i socijalnog vijeća OUN-a.
Za života je obavljao mnoge dužnosti i aktivno zagovarao socijalnu medicinu te posvećivanje medicinskim potrebama malih ljudi. Ideja vodilja uvijek mu je bila da zdravstveni radnici ponajprije moraju djelovati na zdravstveno rizične skupine. Zalagao se za široko zdravstveno prosvjećivanje ljudi smatrajući kako se na taj način uspješno mogu suzbiti pojave mnogih bolesti. Njegova definicija zdravlja - da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i danas se poštuje.
Od 1947. godine do smrti bio je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.