Naš gost - Prof. dr. Milenko Pasinović

Time to read
6 minutes
Read so far

Četvrtak, 29. svibnja 2014. - 14:03
Autor: 

Profesor dr. Milenko Pasinović

Gost emisije "Tragom Hrvata Boke i događaja" bio je profesor dr. Milenko Pasinović. U intervjuu za naš Radio prof. Pasinović govori o aktualnim problemima, manjiskoj zajednici Hrvata, turizmu, dobrotskoj čipki, Venecijanskom sindromu, Kotoru...

Dux: Kako Vi vidite budućnost i suvremene probleme Hrvata u Boki ?

M. Pasinović: Mi moramo govoriti o sadašnjosti i o budućnosti hrvatske manjinske zajednice u Crnoj Gori i manjinske zajednice u Boki, koja čini većinu te zajednice ili 75 %. Ja sam, iskreno rečeno, prije par godina, tačnije 2008. godine, držao jedno predavanje "Hrvati na početku trećeg milenijuma-nacionalna manjina ili etnička grupa". Tada sam prognozirao: Ako se nastavi trend rasta pod navodnicima Hrvata u Boki i u Crnoj Gori uopće, onim trendom kakav je prisutan, da će se smanjiti učešće broja Hrvata u Crnoj Gori, a time i izgubiti status nacionalne manjine. Nažalost, to se desilo samo za period od 2003. do 2011. godine. Smanjen je procenat učešća Hrvata za nekih 17 %. Tako da je hrvatska zajednica od nacionalne manjine prešla u etničku skupinu, a to nije isto, jer nacionalna manjina ostvaruje određena manjinska prava koja mi, naravno, nemamo, jer ne participiramo u ukupnom procentu stanovništva većim od 1%.

Dux: To je vaša analiza aktualne situacije. Kuda i kako naprijed dalje?

M. Pasinović: Nažalost, negativan trend rasta hrvatske populacije u Crnoj Gori se nastavlja dalje. Po proračunima, godišnje ima negdje 98 Hrvata manje u Crnoj Gori. To je jedan respektabilan broj i procenat koji zabrinjava, s obzirom da je riječ o jednoj maloj zajednici, koja ima 6.021 stanovnika. Izgubiti svake godine gotovo stotinu, nije mala stvar i to ne vodi dobroj perspektivi. S druge strane, podaci koji govore da među neoženjenim ima 700 Hrvata upravo govore o lošoj perspektivi prirodne reprodukcije hrvatske nacionalne zajednice u Crnoj Gori. To je visok procenat i on ozbiljno zabrinjava svakoga onoga ko se bavi demografskim kretanjima i perspektivama jedne nacije ili manjine kao što se ja bavim hrvatskom nacionalnom zajednicom u Crnoj Gori.

Dux: Na jednoj koroni u Kotorskoj biskupiji, održali ste interesantno predavanja svećenicima Kotorske biskupije.

M. Pasinović: Odazvao sam se njihovoj zamolnici da održim predavanje "Vjeroispovijest i jezik kao jedan od atributa nacionalnog identiteta". Mislim da je i vjeroispovijest i  jezik jedan od osnovnih atributa nacionalnih pripadnosti određene zajednice, prema tome i hrvatske. Iznio sam podatke koji su veoma interesantni, koji su izazvali visoku pažnju slušalaca. Kazao sam da je u Boki za period od 2003. do 2011., dakle za taj osmogodišnji period smanjen broj Hrvata za 14 %. U odnosu na 2003. takođe je smanjen broj katoličkog stanovništva, taj broj je veći od broja onih koji su se nacionalno izjasnili Hrvatima, i dok imamo ancionalno izjašnjenih Hrvata u Boki - 4.519, po osnovu religiozne pripadnosti, odnosno vjerske pripadnosti imamo 6.714 Hrvata. Znači, imamo oko 2.200 više katolika u odnosu na broj Hrvata. Naravno da među katolicima ima i pripadnike druge nacionalnosti, ali ja sam računao da njih ima negdje u Boki između 300 i 400 pripadnika drugim nacionalnosti koji ispovjedaju katoličku vjeru. Iako se ljudi posljednje odriču vjere, ipak imamo i padove u vjerskoj pripadnosti i kod Hrvata. Nažalost, za cijelu Biskupiju sam ustanovio da je najveći pad u Herceg Novom.

Nakon završetka predavanja, bio sam obasut pitanjima svećenika i biskupa, jer sam posebno istakao moje viđenje uloge crkve u pitanju vjeroispovijesti kao jednog od atributa nacionalnog identiteta. Kazao sam da crkva ima svoju specifičnu ulogu u tome, a to je da u okviru svog djelovanja propovijeda značaj obitelji u razvijanju osjećanja vjerske, kulturne pripadnosti, ne u cilju bilo kakve njihove zlouporabe, već isključivo kao nosilac dijela historijskog nasljeđa koje je obogatilo ukupno nasljeđe sredine u kojoj žive, da propovijeda brak kao zajednicu čiji je zadatak obnova te zajednice, koja biološki sve više stari. Treba reći da je hrvatska populacija, sa prosjekom godina 45, treća po starosti u Crnoj Gori. To su podaci koji moraju zabrinjavati. Ja se stalno zalažem da se bavimo aktuelnim problemima, da njegujemo ono što smo naslijedili, ali nemojmo mnogo gledati u prošlost, nego onoliko koliko nam je potrebno da bismo obezbijedili budućnost ovoj manjinskoj zajednici.

Dux: Vaša specijalnost - turizam, vrlo često pišete i danas iako ste u mirovini, upozoravate... Ima li to odjeka?

M. Pasinović: Nažalost ne. Moja osnovna preokupacija jeste turizam, jer sam i magistrirao i doktorirao na toj oblasti, i jedan sam od prvih u Crnoj Gori na specijalističkim studijama i doktoratu. Ukazujem na nešto što nema odjeka, a to je pitanje pretjerane urbanizacije, konkretno Boke kotorske i Crnogorskog primorja u cjelini. To stalno napominjem zbog toga što mi moramo biti svjesni kapaciteta prirodnog prostora. Nije prirodni prostor taj koji može da neograničeno prihvata broj određenih ljudi ili objekata, nego ima svoja prirodna ograničenja. Isto tako ne možemo prihvatiti da nam toliko izražena stambena izgradnja predstavlja prioritet u izgradnji primorja, konkretno Boke kotorske.

Boka između dva popisa 2003. i 2011. godine ima 6% stanovnika manje, ima 0,5 % više domaćinstava, a 31% stanova. Postavlja se pitanje: Kako tim stanovnicima obezbijediti prostor za kupanje,a kako i gdje ćemo graditi hotele i kako ćemo obezbijediti prostor za kupanje onima koji plaćaju hotel. S druge strane, da li ima opravdanje za ovoliki broj stanova, koliko oni zauzimaju prostora, a koliko zapošljava ljudi? To su ozbiljna pitanja i sa takvim pitanjima se treba baviti. Ja nisam protiv stambene izgradnje, ali moramo u tome imati razumnu mjeru. Mislim da nemamo dovoljno kapaciteta da se tim pitanjima bavimo i da se s njima uhvatimo u koštac.

Kotor, ne znam da li Šavnik, to su svije općine u Crnoj Gori koje su bez dugova i bez obaveza. Znači da posluju solventno, da su za svaku pohvalu. To sam uzeo da upoređujem sa nekim drugim općinama koje duguju po 30-40 miliona eura. Što te druge općine imaju od sadržaja koje Kotor nema? Utvrdio sam da imaju izgrađene hotele, festival, grad teatar, sportske klubove koje prije nisu imali, dakle, čitav niz sadržaja koje je Kotor imao, a nema. Nije Kotor izgubio samo sadržaje, nego i funkcije. Neki dan čitam mišljenje jednog sugrađanina koji kaže da Kotoru treba vratiti dignitet. A dignitet čine funkcije grada. Područje Kotora je upisano u UNESCO-vu prirodnu kulturnu baštinu, ali u Savjet te baštine nemate čovjeka iz Kotora. To su ozbiljna pitanja koja zahtijevaju analizu. Reagiranje je opravdano i možda ja nekome ličim na pozicionara, ja sam nestranačka ličnost, nisam apsolutno ni o čemu opterećen, osim dobrom voljom prema Kotoru. Dobro Kotora je dobro svih.

Dux: Kada je u pitanju nematerijalna kulturna baština i dobrotska čipka, ona je negdje po dobrotskim škrinjama, nikako da ugleda svjetlost dana?

M. Pasinović: Da, u pravu ste, tu mislim na zbirku koja se čuva u crkvi sv. Eustahija u Dobroti. To je zbirka od blizu stotinjak primjeraka dobrotske čipke, i to od prvih primjeraka radova iz 16. stoljeća do polovine prošlog stoljeća, koje su bile do zemljotresa izložene u staklenim vitrinama. Vjerovatno je malo poznato da je unutrašnjost crkve, pa i njen vanjski izgled, posebno zvonika u toku zemljotresa izuzetno bio narušen. To se desilo i sa vitrinama u kojima je bila dobrotska čipka. Sad se čipka čuva u škrinjama zato što je fondacija sv. Eustahije kao jedna nevladina organizacija koja je vodila čitav projekat obnove crkve, imala viziju i dalje ima tu viziju da se crkva sv. Eustahije ne završava obnovom crkve i zvonika, nego da se zapravo zaokruži jednom muzejskom postavkom u kojoj bi dominantnu ulogu, osim relikvijara, imala naravno i dobrotska čipka. Za dobrotsku čipku angažovali smo profesoricu Etnološkog fakulteta u Zagrebu i direktoricu Etnološkog muzeja. Ona nam je napravila laborat kako konzervirati, kako restaurirati, kako prezentirati tu dobrotsku čipku, i ta realizacija tog laborata  bi stajala nekih 17,5 tisuća eura. Naravno, mi te pare nemamo, jer smo angažovali sve moguće izvore za sanaciju crkve i zvonika i uređenje crkve, što je završeno, i dalje nismo mogli da tražimo i za ove svrhe. Čini nam se da to i nije neka velika suma za državu Crnu Goru, s obzirom na vrijednost te čipke, koja se poslije idrijske ili skupa s njom, rangira među najpoznatijim u Evropi. Dva puta smo konkurirali na konkurse Fonda za finansiranje manjina, oba puta smo odbijeni, sa odgovorom da smo odbijeni iz formalnih razloga. Pokušali smo da saznamo formalne razloge da bi otklonili prema budućim našim konkursima, da ne bi ponavljali, ali nikada nismo dobili odgovor, ni pismeni ni usmeni. Onda smo odlučili: Ako Fondu za zaštitu manjinskih prava predstavlja veću vrijednost mnoge stvari koje finansira, onda nećemo ni mi više da molimo, neka stoji u škrinjama, ali će svako znati kako, na koji način i prema kome se odnosi Fond za finansiranje manjina.

Dux: Jeste li se obraćali Ministarstvu kulture?

M. Pasinović: Ne, nismo se obraćali Ministarstvu kulture, nego direktno Fondu za manjine.

Dux: Trebalo se obratiti i Ministarstvu kulture Crne Gore i gospođi Miranović, za koju mislim da ima sluha, i sa ovih prostora je.

M. Pasinović: Vjerovatno da bi gospođa Anastazija Miranović imala sluha, s obzirom da je ona bila stanovnica Kotora, dobro poznaje Kotor i dobro poznaje struku. U svakom slučaju, nismo se obraćali, jer smo prosto revoltirani ponašanjem Fonda koji je namijenjen upravo za ove svrhe, ili smo mi onda pogrešno shvatili funkciju Fonda.

Dux: Prijeti li Kotoru Venecijanski sindrom?

M. Pasinović: Venecijanski sindrom prijeti Kotoru. Zaprijetio je ozbiljno Dubrovniku. To znači iseljavanje gradskog starosjedilačkog stanovništva, ostavljanje gradova bez stalnih stanovnika ili sa smanjenim brojem tih stanovnika, a s druge strane velikim pritiskom turista...

Više poslušajte u našoj emisiji...