Albino Luciani rodio se 17. listopada 1912. u Forno di Canale (sada Canale d'Agordo) u radničkoj obitelji, kao prvo od četvero djece Giovannija Lucianija i Bartole, rođene Tancon. Već kao dijete želio je postati svećenik. S jedanaest godina odlazi u sjemenište u Feltreu te nastavlja školovanje na Gregorijanskom sjemeništu u Bellunu. Za svećenika je zaređen 1935. godine.

Godine 1969. papa Pavao VI. imenuje ga patrijarhom Venecije, a 1973. godine i kardinalom. Iako se politički naizgled priklonio ljevici, javno se izjasnio kako je komunizam nespojiv s kršćanstvom. Bio je sklon reformama, te se protivio raskošnim svečanostima. Poticao je župnike da, ako je to potrebno, rasprodaju skupocjeno crkveno posuđe u korist siromaha. Objavio je knjigu "Ilustrissimi" – seriju duhovnih pisama povijesnim i izmišljenim osobama.

Nakon samo četiri kruga glasovanja 26. kolovoza 1978. izabran je za papu.

Bio je prvi papa s dvostrukim imenom; prvi koji nije krunjen tijarom, i prvi papa koji nije rabio »pluralis maiestaticus« - vladarsku množinu veličanstva. Od prvog trenutka nakon stupanja na papinsko prijestolje osvojio je srca ljudi svojom dobrodušnosti i osmjehom. Na svojoj prvoj misi u Sikstinskoj kapeli, otvoreno je priznao kardinalima neiskustvo riječima: "Nadam se da će moja subraća kardinali meni jadnomu pomoći nositi križ ove službe. U određenome mi je smislu žao što se ne mogu vratiti jednostavnomu svećeničkom životu. Uvijek sam imao male dijeceze."

28. rujna, samo 33 dana nakon izbora, papa je preminuo. Tragična smrt i splet drugih okolnosti pretvorili su Papinu smrt u mit koji ne prolazi ispit povijesti. Albino Luciani, »Nasmiješeni papa«, umro je u potpunoj tišini i sam. Pokopan je u kripti bazilike sv. Petra