More, kamen i riva je nešto što je zajedničko za brojna autentična mala mjesta naše Boke. Riva je oduvijek bila mjesto okupljanja, mjesto gdje se odvijao život, pristajali brodovi, ribari, kupalo, šetalo, ćakulalo, feštovalo, na rivi su se susretali pogledi, dešavale nove ljubavi, prvi poljupci...

Danas su rive utonule u mrak novog vremena. Rive u Donjoj Lastvi, Mulu, Dobroti, dobile su neke nove zajedničke imenitelje. Dobile su neku novu dimenziju, novog vremena u liku motiva za oko i fotografiju za uspomenu na jedno vrijeme, vlast i ljude novog milenija koji kreiraju naš životni prostor.

Svaka vlast se trudila da za svoje vladavine ostavi trag, pečat u prostoru, kao i ova u „kapitalnim investicijama" koju karakteriziraju kolektori za kanalizacione sisteme, suvremeni kontejneri od inoxa, za sva vremena, koji su instalirani i postavljeni na našim rivama.

A rive kao rive, uvjek su trpile. Tukle su ih juga, bure i nevere. Kamen je odolijevao soli i zubu vremena, na njima se čitalo vrijeme, muka i ljubav.

Danas su te iste rive ponižene, postale spomenici jednog novog vremena, kanalizacionih stanica i kontejnera izdignutih na pijadestal novog ekološkog, svijesnog profitabilnog vrijednosnog sistema, pod motom „živimo u skadu sa prirodom".

A rive poručuju - reciklirajmo da bi opstali ekološki biznisi.