Skala radio pokrenuo inicijativu da luka Kotor dobije ime slavnog pomorskog kapetana Iva Visina

Time to read
6 minutes
Read so far

Utorak, 20. siječnja 2015. - 11:45
Autor: 

Znameniti Bokelj Ivo Visin, prvi Južni Sloven koji je oplovio svijet morao bi biti ponos svoga zavičaja.

Ne samo da to svojim podvigom zaslužuje, već i činjenicom da je pronio slavu Boke Kotorske i rodnog Prčanja širom svijeta i ovjenčao Bokelje slavom hrabrih i vrsnih pomoraca.

Oni su to, uistinu i bili.

Na žalost, pomorstvo Boke Kotorske kao da ga se ne sjeća.

Nema njegovog imena na mjestima koji mu prirodno pripadaju, osim što odnedavno osnovna škola na Prčnju se zove njegovim imenom.

Da su Visina imali drugi narodi, podizali bi bu spomenike, organizovali simpozijume posvećene njegovom istorijskom poduhvatu, vodili bi turiste do njegove rodne kuće koja bi bila spomen dom, radili bi suvenire sa njegovim likom koji bi imali posebnu vrijednost.

I ono najvažnije, ponosili bi se takvom veličinom kakva je Ivo Visin.

Zbog svega navedenog, Skala radio pokreće inicijativu na prijedlog dr Branka Sbutege, predsjednika Podružnice Bokeljske mornarice 809. Beograd i člana Upravnog odbora ove institucije da luka Kotor dobije ime Iva Visina.

Na ulazu u luku bio bi podignut spomenik slavnom kapetanu, koji bi, po pozivu uradio crnogorski vajar sa prepoznatljivom reputacijom.

OBRAZLOŽENJE:

Ko je bio Ivo Visin najbolje je obrazložio dr Branko Sbutega 2009. godine u separatu posvećenom ovom znamenitom bokeljskom kapetanu na simpozijumu organizovanom povodom 12 vjekova Bokeljske mornarice.

U tekstu dr Sbutega piše:

-Prije skoro 80 godina, 5. januara 1930. godine don Niko Luković je održao predavanje na narodnom univerzitetu u Beogradu pod naslovom “Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj”. Izlaganje je u cjelini štampalo Udruženje Bokelja Beograd, a posvetilo “Presvijetlom i poštovanom  gospodinu Franu Ućelini Ticu, kotorskom biskupu, apostolu sloge i ljubavi Srba i Hrvata jednokrvne istojezične braće i dobrotvoru Boke Kotorske”.

Prateći žuto potrošene stranice ove dragocjene monografije, dolazi se do sljedećih bokeljskih vjerodostojnosti: Kada je pala Mletačka republika 1797. godine, Boka je imala ukupno 264 velika patentirana broda i nebrojeno malih za obalnu plovidbu. Godine 1805. taj broj je bio 400 za patentirane i 209 nepatentiranih, uz 3000 mornara. Brodovi tipa nava, barka, brik i škune plove svim morima svijeta i nose imena kao na primjer: „Ban Jelačić“, „Miloš Obilić“, „Cetinje“, „Jedinstvo“, „Majka Slavija“, „Zora“, „Sloboda“, „Iskra“, „Plam“ i td.

Godine 1852. dvije trećine trgovačke flote koja plovi pod austrijskom zastavom ima za zapovjednike bokeljske kapetane, a 1851. osniva se u Kotoru Državna Nautička Škola, koja je 1922. godine postala Akademija.

1852. godine na put oko svijeta oko pobibeljnog rta Horn krenuo je Ivo Visin i poslije silnih iskušenja koja su i danas nestvarnija no ikad okončao je svoju misiju 1859. godine.

Kapetan Ivo Visin je rođen 3. novembra 1806. godine na Prčanju. Po završetku osnovne škole započeo je svoju pomorsku biografiju kao „mali od palube“, što je tada bilo uobičajeno. U rodnom mjestu pri samostanu Sv. Nikole završio je pomorsku školu, a kapetanski ispit položio u Trstu sa odličnim uspjehom.

Poslije više godina rada i odricanja sakupio je dovoljnu količinu novca, te je 1850. godine u 44 godini života poručio brod kod Andrije Zanona, poznatog graditelja iz Rijeke. Brod je bio dužine 30 m i sa svega 311 tona nosivosti, tipa “brik“, sa dva jarbola opremljena križnim jedrima i naoružana sa dva topa.

U zanosu vlastitog ushićenja Visin mu je dao ime „Splendido“, odnosno „Sjajni“.

Birajući adekvatnu posadu učinio je pravi izbor u Fridrihu Belaviti, tada mladiću od 18 godina, koji je inače bio sin njegovog dobrog prijatelja sa Prčanja. Dakle, ukupno je posada imala 11 članova.

Dana. 11. februara 1852. brod je uz pomoć remorkera napustio luku Antverpen u pravcu Valparaisa, sa ambicioznim kapetanom spremnim da se uhvati u koštac sa nepoznatim krajevima i morima. Koliko je bio odlučan u vlastitoj namjeri, govori najviše njegovo posljednje obećanje svom rođaku Špiru Visinu: “Ili bogatiji ili slavniji od tebe, ili mrtav”.

Pregled izvršenih putovanja po odlasku iz Antverpena pa sve do dolaska u Trst nalazi se u Annuario Marittimo 1860 (Pomorski godišnjak). Ovaj pregled je samo djelimična i nepotpuna slika velikog poduhvata, patnji i stradanja koje je kap. Visin sa svojom posadom doživio na 30 putovanja oko svijeta. Tačnu sliku bi mogao dati jedino dnevnik koji je vodio poručnik Belavita, u kome su se, koliko je poznato, nalazili ne samo podaci o navigaciji već i brojna zapažanja o mjestima i lukama sa crtežima, pličinama i ostrvima. Dnevnik je bio poslat Ministarstvu trgovine u Beču kao prilog traženja da se kap. Ivo Visinu dodijeli „bijela počasna zastava“, koja je ustanovljena patentom od 16. aprila 1850. kao odlikovanje za značajne pomorske podvige.

Prema dostupnim podacima dnevnik nikada nije bio vraćen Pomorskoj vladi u Trstu.

Iz navedenog pregleda proističu sljedeće činjenice:

Da je u toku 30 putovanja brod „Splendido“ prešao oko 101.297 nautičkih milja.

Da je jednu trećinu te miljaže proveo izložen udarima tajfuna i ciklona.

Da je cijelo putovanje trajalo 2.757 dana, što iznosi 7 godina, 6 mjeseci i 19 dana.

Da je prosječna brzina broda bila iznad 4 Nm u samo 9 putovanja, a manja od 2 Nm u sedam, što govori o tome koliko su vjetrovi na tom putovanju bili nepovoljni.

Da je u 30 putovanja izvršio samo 13 putovanja sa teretom, jedno sa 12 putnika i ostalih 16 u balasti.

Dakle, cijela ruta oko svijeta se može podijeliti u nekoliko etapa, a to su bile: Antverpen-Valparaiso, Valparaiso-San Francisko, San Francisko-Honolulu, Honolulu-Vampoa, Južno Kinesko More-Sundajska ostrva i Australija-Singapur-Trst.

Zbog iscrpljenosti, bolesti, defetizma i pobune na brodu kapetan Visin je bio prisiljen da devet puta mijenja djelimično ili potpuno posadu, tako da su cijeli poduhvat od početka do kraja samo on i poručnik Belavita.

Dolazak u Trst je za to vrijeme bio prvorazredni događaj, jer je to bio prvi brod koji je pod austrijskom zastavom oplovio svijet, u konkretnom slučaju bokeljski brod sa vlasnikom i kapetanom Ivom Visinom, čime je dat podstrijek za razvitak i otvaranje novih pomorskih i trgovačkih puteva.

Svi zatečeni brodovi u luci Trst su pozdravili topovskim salvama dolazak „Splendida“, a pisani mediji toga vremena su danima na udarnim mjestima izvještavali o poduhvatu sjajnog pomorca.

Centralna pomorska vlada u Trstu je odredila posebnu komisiju koja je ispitivala putovanje kapetana Visina i u tu svrhu mu postavila 13 pitanja iz raznih grana pomorstva, trgovine na koje je morao dati pismeni odgovor. Pitanja su bila veoma detaljna i odnosila su se na brodsku posadu, snadbijevanje i popravke broda, opasnosti i prepreke na putu, pakovanje i ukrcavanje robe, havarije, bolesti, osiguranje, trgovačke operacije…

Iz odgovara kapetana Visina na postavljena mu pitanja proizilazi: da su odgovori na sva pitanja jasni, određeni i potpuni. Kada se ima u vidu da je ove odgovore dalo stručno lice na bazi vlastitog iskustva, jasno je da su od velike koristi za buduće generacije.

Da je kapetan Visin bio elitni pomorac najbolje svjedoči činjenica da je u prvom dijelu svog putovanja morao da zaobiđe rt Horn, i to u pravcu zapada, što je neuporedivo teže nego kada se cijela procedura čini u pravcu istoka.

Kakve su bile nautičke sposobnosti Visina možda najbolje potvrđuje činjenica da je oko pet godina plovio u Kineskom moru, gdje postoji hiljade malih ostrva, grebena i neistraženih pličina sa jakim morskim strujama, bez najmanje havarije, što je u istoriji pomorstva rijedak slučaj.

To se posebno mora istaći u odnosu na istinu da je tada pomorska signalizacija bila izuzetno skromna, a pomorske karte, mahom holandske i britanske, nepouzdane kada je u pitanju dubina, posebno u krajevima promjenljive vulkanske prirode.

Kapetan Visin je posebno imao prilike da pokaže svoje znanje iz meteorologije kada je dva puta u toku 15 dana izbjegao središte tajfuna i vještim manevrima spasio brod i posadu sigurne propasti.

Zbog izuzetnih zasluga i jedinstvenog poduhvata koja je privilegija rijetkih, austriski car Franjo Josip odlikovao je kapetana Iva Visina i poručnika Fridriha Belavitu.

-Na temelju analize svih parametara putovanja Ministarstvo finansija u Beču 30. maja 1860. godine, pod rednim brojem 20.958.278 je učinilo prijedlog caru Franju Josifu da se odlikuju kapetan Ivo Visin i Fridrih Belavita. 16. Juna 1860.car je odlikovao kapetana Visina bijelom počasnom zastavom i viteškim krstom reda Franja Josifa, a kapetana Belavitu „zlatnim krstom za zasluge“. Kapetanu Visinu je počasna zastava predata na svečanosti 31.jula 1860. u Trstu na ratnom brodu „Belone“, koji je u luku uplovio posebno radi toga. Iste godine je kapetan Ivo Visin postao počasni građanin Trsta.

Da se počasna zastava dodjeljivala samo izuzetno govori i činjenica da je niko drugi nije primio za zasluge u miru od ustanovljenja 16. 04. 1850. do propasti Austrije 1918. godine.

1902. godine se potopio posljednji brod na jedra „Nemirna“, a vijek kasnije ugasila se i kotorska „Jugooceanija“, sa svim svojim modernim plovilima koja nikada, ni u jednom slučaju, nijesu ponijela ime našeg slavnog pretka.

Pomorski muzej je ustanovio nagradu za životno djelo „Merito navali“i, uz svečani ceremonijal dodjele, nas sa oskrnavljenog portreta prati oštar pogled nijemog kapetana sa obaveznom leptir mašnom, ali bez odličja na grudima.

Zašto smo to dozvolili, ustanovili nagradu a dopustili da ne znamo gdje je zastava čijim se imenom ponose laureati.

Kako smo dozvolili da ne znamo što se i kada zbilo sa dnevnikom sa puta nešeg „Magelana“.

Uzimajući u obzir činjenicu da je kapetan Ivo Visin ličnost evropskih i svjetskih razmjera, da je prvi Južni Sloven koji je oplovio svijet i svome zavičaju donio slavu kojom bi se ponosile svjetske velesile, smatramo prirodnim da luka Kotor s ponosom dobije ime ove znamenite ličnosti.

Ivo Visin je ujedno i personifikacija svih znanih i zaboravljenih junaka, jedrenjaka i fortunala.

Vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog da predstavnici SO Kotor ne podrže ovu inicijativu i donesu Odluku da luka Kotor nosi ime slavnog pomorskog kapetana Iva Visina.