A struka, pa ko nju još pita?

Time to read
1 minute
Read so far

Srijeda, 30. travnja 2014. - 10:33

Nedavno obznanjena informacija o istorijatu svetišta Gospe od Škrpjela bila je popraćana, s pravom, protestnim obraćanjem HNV-a i vikara kotorske biskupije, zbog izvrtanja povjesnih činjenica. Uslijedilo je „razložno“ pojašnjenje urednice „da se radi o tehničkoj grešci“!?

Navikli na falsifikovanja povjest Boke Kotorske, mnogi su i u ovom prilogu naslutili takvu namjeru.

Ne smatram da je sporni prilog iz Biltena Kotor otvoreni grad usmjereno ka tom cilju, već da je plod površnosti i neznanja .Ovakav prilog je dokaz da autor i urednik  nemaju elementarna saznanja o kulturnom dobru najveće kategorije i simbolu Boke - Gospi od Škrpjela.

Problem je što ovo nije izdvojeni primjer, već praksa koja potpuno omalovažava struku.

Nije rijetkost sresti se u  medijima sa temama povjesti, kulturne tradicije i  baštine kojima se  bave  pojedinci bez kompetencija, a netačnosti koje u njima plasiraju stižu do najšireg kruga ljudi.

Propagandni turistički  materijal, štampane vodiče, web stranice na kojima se predstavljaju povjesni gradovi i kulturni spomenici, obično, se ne potpisuju.  Oni koji su ih osmislili, ostaju anonimni, lišeni svake odgovornosti, ali izvjesno, sa honorarom za urađen posao.

Prosto se nameće zaključak, da upravo u ovoj oblasti, više nego u drugim  mnogi sebi uzimaju za pravo da se bave nečim za što nemaju ni obrazovanja, ni znanja. 

A struka, pa ko nju još pita? Znam mnoge iz ove branše (i sama joj pripadam) koji  svoje stručne  radove, u koje je ugrađen  istraživački napor, znanje i vrijeme, objavljuju  bez honorara. A ko ih čita? Srećom ima i takvih, ali se nažalost ne nalaze među anonimnim autorima priloga o kulturnoj baštini, u koje spada i onaj iz čijeg je pera  „novi istorijat“ Gospe od Škrpjela.

 

Kotor, 29.4.2014.                                                       mr. Marija Mihaliček

                                                                  povjesničarka umjetnosti