Ivo Andrić (Dolac kod Travnika, 9. listopada 1892. − Beograd, 13. ožujka 1975.) pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.
Citati
-Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.
-Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!
-Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.
-Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
-Dugi su i zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju i ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba.
-I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvaćanjima i sklonostima.
-Ima izvjesnih mislilaca čija filozofija nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli.
-Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.
-Ima u nekim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu stvoriti i iizmisliti.
-Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrijebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće.
Nagrade
-Nagrada Saveza književnika Jugoslavije za životno djelo, 1956.
-Nobelova nagrada za književnost, 1961.
-Nagrada Antifašističkoga vijeća narodnoga oslobođenja Jugoslavije, 1967.
-Dvadesetsedmojulska nagrada, Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, za životno djelo, 1970.
Odlikovanja
-Zapovjednički križ Obnovljene Poljske (lat. Polonia Restituta)
-Veliki časnik Legije časti, 1933.
-Veliki križ Reda njemačkoga orla (njem. Großkreuz des Deutschen Adlerordens) za vrijeme posjeta Konstantina von Neuratha Beogradu, mjeseca lipnja 1937.
-Orden zasluge za narod I. reda (Prezidij Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije za izvanredne zasluge na kulturnom polju, 1952.)
-Orden Republike sa zlatnim vijencem (9. listopada 1962.)
-Orden junaka socijalističkoga rada (10. listopada 1972.)