Da li zakazana Skupština Bokeljske mornarice Kotor u subotu 9.09.2023. godine ide ka konačnom razbijanju iste? Nakon što je odlazeće rukovodstvo Mornarice konačno prekinulo 150 godina dobrih odnosa sa Bokeljima u Hrvatskoj koji održavaju istu tradiciju, sada diktira odnose i sa članovima iz Tivta i Herveg-Novog
Radio Kotor je prenio saopćenje Bokeljske mornarice Kotor da se 9.09.2023. god. održava Skupština Bokeljske mornarice Kotor u nepotpunom sastavu bez učešća po važećem Statutu predstavnika iz Tivta i Herceg-Novog. U objavljenoj poruci obrazložili su da je greška napravljena u Statutu iz 2016 god. tj da je važeći Statut u koliziji sa pravnim i administrativnim sistemom Crne Gore. Pa upravo odlazeće rukovodstvo BM kojima je istekao mandat i koji su podnijeli neopozive ostavke su taj Statut sa pravnicima uradili. Dalje se navodi da će na Skupštini imati pravo glasa 20 delegata iz Kotora, bez učešća ostalih 40 iz Tivta i Herceg-Novog. Pitanje da li će ta Skupština biti pravno legitimna (jer je stari Statut još na snazi), bez 40 delegata iz ova dva grada i bez svih aktivnih članova iz Kotora. Naime po Statutima BM iz 1935, 1964. do onog iz 2011. god. Skupštinu kao najvišem organu BM sačinjava cjelokupno aktivno članstvo. Uostalom na koji način i po kojim kriterijama su birana 20 delegata iz Kotora?
Na Skupštinu je trebalo biti pozvano svo aktivno članstvo iz Kotora da se izjasni o tom novom Statutu jer ovako smatramo da je Skupština pravno ništavna.
Zadnjih šest godina dolaskom na čelne pozicije novog rukovodstva BM 2016. god. rasplamsala se nepotrebna polemika o tome „Čija je Bokeljska mornarica“. Polemika je nastala zbog neistina i prešućivanja činjenica o Bokeljskoj mornarici, od strane Radne grupe za sastavljanje Nominacionog dosijea za upis Bokeljske mornarice na UNESCO-voj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Radna grupa je bila sastavljena od čelnika Bokeljske mornarice Kotor i predstavnika Ministarstva kulture Crne Gore.
Kao starosjedilac (Bokeljka – Prčanjanka), koja je obnašala dugogodišnju funkciju konzervatora savjetnika u Upravi za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru (do mirovine) i radila na proglašenju nematerijalnih kulturnih dobara od nacionalnog značaja za Crnu Goru, oštro sam se suprotstavila tim neistinama direktno se obračajući Bokeljskoj mornarici Kotor, ali na niti jedan dopis nisam do danas dobila odgovor. Moje prosvjede sam uputila i tadašnjem predsjedniku Vlade CG i na sve relevantne adrese, a objavila sam ih i u medijima. Kao što je poznato prvi pokušaj nominacije je od UNESCO-a odbačen i tek je nakon ispravke nominacija prihvaćena. Izjava čelnog čovjeka Mornarice od 9.02.2019. god. u listu“Pobjeda“ da „Hrvatska i HNV miniraju kandidaturu za UNESCO“, samo dokazuje nepoznavanje Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a iz 2003. godine u kojoj se u uvodnom dijelu naglašava da je: „neprocjenjiva uloga nemat.kult.baštine kao faktora zbližavanja ljudi i osiguravanja razmjene i razumijevanja među njima“. U formularu za nominaciju- stavci D. Geografska rasprostranjenost na teritoriji države/država prešućeno je da se ista tradicija održava u Hrvatskoj. To je dovelo do proglašenja Svečanosti sv. Tripuna i kola sv. Tripuna, tradicije Hrvata iz Boke kotorske koji žive u Hrvatsku na listi UNESCO-a 2022. godine. Tako je došlo do situacije da Bokeljska mornarica Kotor igra kolo sv. Tripuna koje je zaštitila republika Hrvatska. To je potpuni fijasko Radne grupe za izradu nominacionog dosijea. Jasno je iole pismenom da su obje nominacije trebale biti Multinacionalne. Na taj način niko ništa ne bi izgubio, a produbila bi se suradnju dvije prijateljske države. Moram stoga ovom prigodom da navedem nekoliko nespornih činjenica o Bokeljskoj mornarici:

1.Kako je došlo do uspostavljanja Bokeljske mornarice?

U uvodnom dijelu Statuta koji je sredinom 19. st. sastavljen, ali je zbog političke situacije tek usvojen od Kraljevske banske uprave 27. 12. 1934. godine, pod br. 23168 piše da je: „nastojanjem kotorskog biskupa Marka Kalođere i bokeljskog rodoljuba kapetana Pava Kamenarovića, bi godine 1859. opet uspostavljena, ali ne više kao što je nekad bila (kotorska mornarica), već samo kao „tijelo“ (korporacija) koja okuplja Bokelje kojima leži na srcu da sačuvaju tradiciju svojih predaka, te se u nošnji i pod oružjem okupljaju svake godine o blagdanu sv. Tripuna“.

2. Zašto je nazvana Bokeljska, a ne Kotorska mornarica?

Kotorska mornarica je svoju humanitarnu, ekonomsku i vojnu funkciju izgubila 1811. godine dolaskom Francuza u Boku kotorsku. Sve te i ostale funkcije su nakon toga preuzele druge organizacije koje ih i danas održavaju. Da bi ipak sačuvali 12 - stoljetnu tradiciju koja do danas nije prekinuta, sastali su se Bokelji u većini Hrvati katolici godine 1859., napisali Statut i po njemu se ravnali sve do početka drugog svjetskog rata. Glavna uloga Mornarice je ostala učešće u fešti sv. Tripuna. Umjesto „Kotorska mornarica dali su joj naziv“ Plemenito tijelo Bokeljske mornarice.

3. Ko je tada uzeo učešće u održavanju te tradicije

Neosporno je da su je obnovili katolici - Bokeljski Hrvati, što je potvrdila i Kotorska biskupija riječima: „Bokeljsku mornaricu su sačuvali pripadnici Katoličke crkve i Hrvatskog naroda“. Oni su i danas najbrojniji u Bokeljskoj mornarici.
U Muzeju i galeriji Tivat je 20.studenog 2022. god. bila otvorena izložba fotografija „50 godina podružnice Bokeljske mornarice u Tivtu“. Na slikama je bilo vidljivo da su Lastovljani brojčano dali veliki doprinos u obnavljanju i očuvanju tradicije Bokeljske mornarice. Na jednoj od slika se vide brojni Lastovljana na proslavi sv. Tripuna u Kotoru 3. 02. 1866. godine. Na drugim slikama se vide mornari BM iz Lepetana, kao i mornari i oficiri iz Tivta. Izložba je samu sebe demantirala jer se zapravo obilježila 50-godišnjica osamostavljivanja kao podružnice, a ne učešća Lastovljana, Tivćana i ostalih u održavanju tradicije.
Nedugo poslije obnavljanja Mornarice u Boki, održavanje te tradicije su nastavili 1873 god. (prije 150 god.) katolici Bokeljski Hrvati u Splitu, prije 100 godina u Zagrebu, zatim u Rijeci, Puli i manjim dijelom u Dubrovniku. U Beogradu gdje je bila uspostavljene podružnica nikada se tradicija nije održavala u istom obliku, i 2017. god. se potpuno ugasila.

4. Da li je Bokeljska mornarica multikonfesionalna?

U prvom dokumentiranom spomenu iz 1353. god. bratovštin ima naziv „Pobožno udruženje kotorskih pomoraca. Kako je Kotorska biskupija priopćenjem od 27.siječnja 2018.god. naglasila: „Ovaj prefiks „pobožno“ (Pia) u bitnome određuje njen karakter kao vjerske bratovštine - institucije koja je poznata samo Crkvi na Zapadu. Ta njena duhovna konstanta je prisutna do danas. U središtu te duhovnosti je proslava gradskog zaštitika sv. Tripuna sa igrom kola sv. Tripuna, uz biskupov blagoslov i njegovom ulasku u kolo, u izgovaranju Pohvala (“Loda) u čast Bogu, Bogorodici i sv. Tripunu. Bez ovih komponenti Bokeljska mornarica bi ostala samo folklorna udruga. Dakle Bokeljska mornarica je dio katoličke kulture i tradicije koju u Boki predstavlja Kotorska biskupija“.
Uporno ponavljana mantra o multikonfesionalnosti Bokeljske mornarice nema nikakvog osnova. Nesporno je da tu katoličku tradiciju, poštuju i pravoslavci i manji dio se priključuje u održavanju iste, što svim Bokeljima katolicima pričinjava posebnu čast ( vidi tekst iz 2020. na Radio Dux-u: Bokeljska mornarica, Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“ Kotor i UNESCO).

5. Da li je Kotorska biskupija učestvovala u sastavljanju nominacionog dosijea?

Kotorska biskupija nije konzultirana u pisanju prijedloga za nominaciju, niti je od nje tražena potpora za nominaciju na listi UNESCO-a. Trebala je biti konsultirana jer je ona „izvorni duhovni baštinik ove, danas u biti memorijalne i uz kult sv. Tripuna vezane institucije“. U nastavku teksta Kotorske biskupije stoji: „iz materijala kojeg imamo naslućujemo namjerne nepreciznosti u prepoznavanju njene ključne kršćanske katoličke komponente. Radi se na neki način o nama, ali bez nas“.. O prijeporima zbog izrečenih nesitina i prešućivanja istine sam pisali u brojnim člancima. (vidi HNV „Otvoreno pismo premijeru Markoviću prof.pov. M.Saulačić)

6. Koji je etnički identitet Bokeljske mornarice?

Što se tiče etničkog identiteta potrebno je poznavanje uzroka i posljedica revolucionarne 1848 godine u Europi i buđenja moderne nacionalne svijesti. U to vrijeme (kako navodi Jar.Paral 1899 god.) Mornarica je brojila 300 članova, a aktivno je u proslavama učestvovalo oko 150 članova. Članovi su bili iz slijedećih mjesta: Kotor, Špiljari, Škaljare Dobrota, Muo, Prčanj, Stoliv, Lastva, Tivat i Krašići. Perast je imao svoj neovisan odred. Kako se navodi u izjavi Kotorske biskupije:“U sva ta mjesta su katolici bili u većini, izjašnjavali su se kao Hrvati i bili su za ujedinjenje Dalmacije i Boke kotorske sa Hrvatskom što biva potvrđeno velikom skupštinom na Prčanju 1848 godine. Hrvati nikada nisu promjenili naziv u Hrvatska mornarica, jer su htjeli biti otvoreni za sve koji žele prihvatiti Statut Bokeljske mornarice i tradicionalne vrijednosti koja ona baštini. Od 1859 godine Bokeljsku mornaricu su sačuvali i baštinili pripadnici Katoličke crkve i Hrvatskog naroda, ne umanjujući doprinos svih ostalih koji su se u nju ugradili i s njom se identificirali“.

7. Ko može biti admiral i mali admiral?

Da bi se katolička tradicija održala i da bi odnosi sa Kotorskom biskupijom bili skladni, admiral Bokeljske mornarice i mali admiral moraju biti praktički vjernici – katolici. Apsurdno bi bilo da te dvije funkcije obnaša bilo ko sa drugim svjetonazorom i vjerskim opredeljenjem.

8. Gdje mora biti matica tj sjedište Bokeljske mornarice?

Neosporno je i da će vazda sjedište Bokeljske mornarice biti u Kotoru gdje je tradicija i potekla i gdje je svecu u čast podignuta katedrala.

9. Kako sastaviti Statut Bokeljske mornarice?

Bokelji koji održavaju tradiciju slavljenja sv. Tripuna se na ravnopravnim osnovama moraju dogovoriti o sadržaju Statuta koji odgovara današnjim propisima ne omalovažavajući nikoga. Trebaju se dogovoriti i o uključivanju Bokeljskih Hrvata koji žive u Hrvatsku, jer jedino oni u cijelom svijetu tu tradiciju osim nas u Boki kotorskoj održavaju. Bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj ima više nego u Boki kotorskoj i dali su tri znamenita Hrvata admirala. Za predlog Statuta mora biti upoznata i Kotorska biskupija, jer ona prvenstveno baštini tu tradiciju.
Mišljenja sam da je bolje pripremiti materijale za Lex specialis (zakon) po kome Bokeljska mornarica više neće biti nevladina organizacija nego institucija i tome se niko nebi trebao protiviti. Sve ostalo je gubljenje vremena i novaca.

Prof.pov. Marija Saulačić