Mnogi misle da je povijest dosadna jer pamte neke mučne sate povijesti iz školskih dana. Povjesničar i kulturalni antropolog Richard Kurin, koji služi i kao podtajnik za povijest, umjetnost i kulturu muzejske ustanove Smithsonian, u Washingtonu, izbjegao je zamku suhoparnosti kada je svojom History of America in 101 Objects američku povijest predstavio nizom predmeta iz riznica raznih Smithsonian muzeja.
Iako konceptu “povijest X-a u Y predmeta” prijeti opasnost da postane klišej – A History of the World in 100 Objects, Povijest svijeta u 100 predmeta(2011.), direktora Britanskog muzeja Neila MacGregora, inspirirala je niz drugih, u Americi i drugdje, pod sličnim naslovima – Kurinova kaleidoskopska povijest Amerike postiže ono što je i bila njegova želja – potiče na učenje i budi znatiželju u svakoga. Jer, za razliku od pukog memoriziranja imena i datuma, predmeti na jedan dramatičan, ali i opipljivi način govore o povijesnim razdobljima i događajima.
Prenose I povijest zemlje koju nisu stvarali samo njezini lideri nego i inovacije i izumi, povijest koju su kontinuirano oblikovali pojedinci kreiranjem uvijek novih predmeta za uporabu ili na divljenje drugima ili da bi njima ostavili traga na ostatak svijeta.
History of America in 101 Objects kronika je Amerike od prapovijesnih vremena do današnjih dana. Na preko 700 stranica, Kurinova knjiga donosi fotografije predmeta iz ogromnih zbirki Smithsoniana. U njegovih 19 muzeja, 9 istraživačkih centara i više od 140 pridruženih organizacija nalazi se najveća u svijetu kolekcija muzejskih predmeta – čak 137 milijuna! Zato Smithsonian Institution od milja i zovu “tavanom Amerike”. Po riječima Kurina: “Smithsonian je jedinstven među svjetskim muzejima, mnogo je demokratskiji po tome što prikuplja i čuva. U njega je duboko usađena ideja, divna ideja, da u povijesti postoji mjesto za svakoga.”
No, kako jednu zemlju kao što je Amerika, koja se prostire s jedne na drugu stranu kontinenta, a i dalje, i koja prihvaća ljude iz svakog kutka svijeta, definirati sto i jednim predmetom? Kako odabrati samo 101 među 134 milijuna predmeta? Kurin se prvo oslonio na kustose muzeja koji su dali svoje ocjene i prijedloge, sto je izbor suzilo na samo nekoliko stotina predmeta. Potom se vodio posjetiteljima Smithsonian muzeja. Godišnje, posjeti ih više od 30 milijuna; gravitiraju ka određenim predmetima i ono što je popularno kod posjetitelja bilo je i Kurinu od interesa.
Kurin svaki predmet postavlja u njegov povijesni i muzejski kontekst; fotografiju svakoga prati bogati esej iz Kurinova pera. Njegova je perspektiva ta da svaki predmet predstavlja objektiv koji u fokus dovodi dio američke povijesti – njezine ratove, njezinu politiku, društvene pokrete i društvo koje je u stalnim mijenama, rasne i etničke baštine, tehnološke pokretače.
History of America in 101 Objects započinje fotografijom predmeta koji nas vraća u vremenu 525 milijuna godina.Radi se o spektakularnim izdancimaškriljevca Burgess, u kanadskom Stjenjaku, o kambrijskim fosilima (otkriveni 1909.) koji su Stephenu Jayu Gouldudali materijalne dokaze za evolucijsku teoriju punktualizma ili teoriju isprekidane ravnoteže, a koja kontrira Darwinovoj teoriji gradualizma.
Zadnji, 101. predmet u Kurinovoj knjizi omogućit će nam da pogled bacimo još dalje unatrag, milijarde godina prije nastanka prvog predmeta knjige. Divovski teleskop Magellan (Giant Magellan Telescope, GMT), čijom izgradnjom u čileanskim Andama, na nadmorskoj visini od preko 2590 metara (Las Campanas), upravlja konzorcij međunarodnih partnera pod vodstvom Astrofizičkog opservatorija Smithsoniana, trebao bi biti stavljen u pogon 2020. godine.GMT neće, naravno, stati ni u jedan od muzeja Smithsoniana. Ali otvorit će novi nebeski prozor u jedan mnogo veći svijet i reći nam mnogo više o našoj planeti i nedvojbeno mnogim drugim planetama.
Škriljevac Burgess te teleskop Magellan, kao prvi i zadnji predmet knjige History of America in 101 Objects, savršeni su “držači” za preostalih 99 predmeta. Među njima je, kao što je i za očekivati, američka Deklaracija o neovisnosti, potvrđena od Kongresa 4. srpnja 1776., kojom se tadašnjih 13 britanskih kolonija odvojilo od britanske krune i koja sadrži jednu od najpoznatijih rečenica u engleskom jeziku, s najsnažnijim i najznačajnim riječima u američkoj povijesti: “Mi držimo ove Istine samorazumljivim: svi su ljudi stvoreni jednakima i obdareni od svojeg Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom”.
Kurinov odabir pokriva široki spektar predmeta... od čeličnog pluga, izuma Johna Deerea, revolveraColt, Samuela Colta, stroja za čišćenje pamuka, Elyja Whitneyja, žarulje Thomasa Alve Edisona, telefona Alexandera Grahama Bella, Ford Modela T,“singerice” Isaaca Merritta Singera, cjepiva protiv polija, Jonasa Salka, kontracepcijske pilule, sindikalne jakne Césara Cháveza, fotoaparata Kodak Brownie,ENIAC-a, prvog programabilnog računala i prvog Apple Macintosha,originalnog R2D2, robota iz “Ratova zvijezda”...do americkog bizona, crtanke Sitting Bulla, velikog poglavice plemena Hunkpapa Lakota i vođe Siouxa, totemskog stupa Davida Boxleyja, pripadnika naroda Tsimshian, s Aljaske, čija poruka je: “Još uvijek smo ovdje” ... do Kitty Hawk Flyera, zrakoplova braće Wright; Spirit of St. Louis, kojim je Charles Lindbergh, prvi preletio Atlantik bez stajanja; svemirskog odijela Neila Armstronga, prvog čovjeka na Mjesecu; shuttlea Discovery...Gibson gitare Chucka Berryja I trube Louisa Armstronga. Sve važneniti u povijesnoj tkanici SAD-a! Ne zaobilazi Kurin ni pedmete iz mračnih razdoblja američke povijesti: par okovaza noge robova; odore s kapuljačama članova Ku-Klux-Klana;bombarder Enola Gay, iz kojega je, na Hirošimu, bačena prva atomska bomba.
Manje očekivani izbor za knjigu pod naslovom History of America in 101 Objects kompletna je kuhinja Julije Child, “grande dame” americkog kulinarstva.Svojim šarmantnim i zabavnim TV-nastupima, Julia je demistificirala haute cuisine, visoku kuhinju, i klasična francuska jela uvela u domove običnih Amerikanaca. Smithsonian je njezinu kuhinju, koju je Julia često koristila kao TV-učionicu, preuzeo 2002. godine, a od 2012.zauzima središnje mjestomnogo šire, stalne izložbe na temu hrane, odnosno promjena do kojih je, u zadnjih 50 godina, došlo u poljoprivredi, tehnologiji i prehrambenim navikama Amerikanaca. Julijina kuhinja uključuje i dvije butelje kalifornijskog vina – 1973 Stag’s Leap Wine Cellars Cabernet Sauvignon, Warrena Winiarskog, i 1973 Chateau Montelena Chardonnay, Miljenka “Mikea” Grgicha, pa su one istaknute i u Kurinovoj knjizi, jer njima je otpočela revolucija u američkom vinarstvu u drugoj polovici 20. stoljeća.
Prohibicija je nanijela veliku štetu razvoju američkog vinogradarstva i vinarstva. Ono se ponovno počelo buditi tek u drugoj polovici prošloga stoljeća. Svijetom su apsolutno vladala francuska vina. Malo tko je znao za kalifornijska, ali mnogo toga će se promijeniti na vinskoj karti svijeta nakon slijepog kušanja održanog u Parizu, 1976. godine. Po ocijeni panela sastavljenog isključivo od Francuza, vino koje je Grgich proizveo za vinariju Chateau Montelena pobijedilo je najbolja francuska vina u kategoriji bijelih, a u kategoriji crnih pobjedu je odnijelo vino Winiarskoga! Pariška je degustacija označila prekretnicu u modernom vinarstvu –svijetu predstavila visoku kvalitetu kalifornijskog vina, donijelapriznanje za američko vino općenito, a otvorila je i mogućnosti drugim novosvjetskim zemljama, koje će se ubrzo dokazati kao ozbiljni proizvođači kvalitetnog vina. Koliko je utjecajna bila uloga koju su odigrala ta dva vina govori i činjenica da su davno dobila svoje mjesto u stalnom postavu National Museum of American History, a sada i u knjizi na čijim stranicama autor, svojim odabirom predmeta,i veliča bogatstvo i vitalnost američkog duha.
Primili su Grgich i njegova vina i druga velika priznanja otada – od velikog natjecanja Chardonnaya u Chicagu, 1980. godine, kad je Grgich Hills Wine Cellar Chardonnay 1977 osvojio naslov najboljega, “best Chardonnay in the world”, u konkurenciji 221 Chardonnaya iz cijeloga svijeta, do Grgicheva uvrštavanja u Vintner Hall of Fame, 2008. godine. Najnovije priznanje Mike je komentirao na web siteu vinarije (Grgich Hills Estate) ovim riječima: “Dok sam odrastao u malom selu Desne, u Hrvatskoj, nikada se ne bih usudio ni sanjati da će se moje vino naći u knjizi zajedno s američkom Deklaracijom o neovisnosti ili u istom muzeju u kojemu je i Nikola Tesla... također iz Hrvatske. Kad sam došao u Ameriku, mislio sam da sam najsretniji čovjek na svijetu jer moj se san da proizvodim vino u Kaliforniji ostvario, ali ovo priznanje daleko nadilazi moj ‘američki san’”.
Za nedavna razgovora s Miljenkom, za čitatelje web-a Radio Dux-a, legendarni je vinar, “sada samo 91 godinu mlad”, rekao neštošto možda, vrlo jednostavnim riječima,objašnjava tajnu njegova uspjeha i put do Smithsoniana i stranica knjige Richarda Kurina: “U vinu, kao uostalom u svemu što radite, mora se osjetiti duša vinara, ljubav i duša vinara. Znanost, tehnologija i najvažnije - umjetnost pravljenja vina... I -što više priroda, što manje miješanja u prirodu, što manje ‘mućkanja’.” I potom dodao: “Jako sam ponosan što je nešto moje u Muzeju američke povijesti, da sam ja napravio nešto za američku, a nadam se i nešto za hrvatsku povijest.”
U History of America in 101 Objects, knjizi koja daje novi pregled povijesti Amerike, uz telefon Bella, svemirsko odijelo za Armstronga, Spirit of St. Louis, Lindberga... i Chardonnay Chateau Montelena 1973, Miljenka “Mikea” Grgicha!
Jagoda Bush