Promocija Budvanske pjesmarice održana je sinoć u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi.

Na početku večeri prisutne je pozdravio predsjednik HNV -a Zvonimir Deković: „Dozvolite mi da na samom početku uputim srdačan pozdrav svećenicima Kotorske biskupije, posebno budvanskom župniku don. Filipu Janjiću u čijoj je župi prije skoro 4.st. nastao ovaj tekst, zatim, generalnoj konzulici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Kotoru, gospođi Jasminki Lončarević, predsjednici Matice hrvatske ogranaka u Kotoru, gospođi Mariji Mihaliček, admiralu i predsjedniku Bokeljske mornarice gospodi Mirku Vičeviću i Denisu Vukašinoviću te našim gostima iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice iz Zagreba. Muka ili pasija i plačevi u prikazanjima u Budvanskoj pjesmarici su duboko naslonjena na pjesmarice Zadra, Hvara i Korčule, jer predložak je isti-biblijski tekstovi . U vremenu kada ne postoje kazališta jedini prostor gdje su se mogla izvesti prikazanja plača i muke bio je sakralni prostor crkve. Taj zajednički predložak u svim dalmatinskim prikazanjima je zajednička pasionska baština  i posebna vrijednost koja nam svjedoči o zajedničkom povijesno-kulturnom, vjerskom, ali i etničkom prostoru”.

„S ovim je pretiskom brojka izdanja u nakladništvu ili sunakladništvu Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore dosegla broj šezdeset i jedan, što je, priznat ćete, svakako, podatak vrijedan pažnje i poštovanja. Ujedno, i Budvansku pjesmaricu možemo slobodno uvrstiti u liturgijsku  monumentu Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore. Nakon uspješnih promocija Kotorskoga misala, Kotorskoga lekcionara i pontifikala, Barskoga oficija, Parčićeva misala, ovo je peto izdanje iz edicije liturgijskih knjiga u nakladništvu krovne institucije hrvatskoga naroda u Crnoj Gori“ – rekla je prof. Ana Vuksanović, moderatorica sinoćnjeg programa, koja je podsjetila da ovo  izdanje u cijelosti je financijski podržao Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH nije mogao prisustvovati promociji, ali je zahvaljujući na pozivu uputio ohrabrujuće riječi: „Sistematično prezentiranje Budvanske pjesmarice javnosti od iznimne je važnosti za očuvanje i promociju hrvatske književno-kulturno-povijesne posebnosti Hrvata Boke Kotorske, ali i za poticanje stručne i znanstvene javnosti na aktivniji pristup očuvanju kulturne baštine Hrvata. Budvanska pjesmarica, nastala između 1642. i 1650. godine, predstavlja vrijedan spomenik hrvatske književnosti i kulture. Ovaj pretisak, popraćen studijama vrsnih poznavatelja hrvatske književnosti, pruža jedinstven uvid u kulturnu baštinu Budve i njenih Hrvata. Tiskanje Budvanske pjesmarice jedan je od ključnih koraka prema boljem razumijevanju i očuvanju ovog nasljeđa, a vjerujemo kako će ovo vrijedno djelo postati predmetom izučavanja na mnogim katedrama fakulteta i sveučilišta, što će  doprinijeti širem razumijevanju kulturnog nasljeđa Hrvata u Crnoj Gori. Unatoč nemogućnosti sudjelovanja na promociji, podržavamo vašu inicijativu i radujemo se budućim rezultatima Budvanske pjesmarice koja predstavlja epohalno bitno nasljeđe koje kao takvo zaslužuje ovom promocijom biti objelodanjeno i pravilno valorizirano kako bi zauzelo mjesto u povijesti koje mu pripada“.

Prof. Neven Staničić,  usporedio je na početku večeri Perašku pjesmaricu i Budvansku te nešto više rekao o istima. Osvrnuo se  na sadržaj i tematiku Budvanske pjesmarice,  te istakao da su  tekstovi religijskog sadržaja, pjesme raznih prigoda...

„Tko su bili čitaoci, kome je ovo namijenjeno? Ova knjiga namijenjena je najjednostavnijem puku. Puku budvanskom na najjednostavniji način, predstavljajući mu religijske teme, da bi u njima kao takav kroz dramski vid sadržaja mogao da sudjeluje. Naravno, sve je rađeno pod budnim okom svećenstva. Ono što privlači pažnju je jezik, didaskalije koje prate određena dešavanja tj. određene teme i to su načini njihovog sprovođenja“ – rekao je Staničić, osvrnuvši se  na književnu povijest vremena, koje se danas upečatljivo, ali polako budi.

Dr. sc. Domagoj Vidović, koji već dugo surađuje na brojnim projektima s Vijećem, uvijek nas vrati u prošlost i činjenice, koje nam nisu poznate, imajući u vidu njegov istraživački rad.

„Sedamnaesto stoljeće u kojem je nastala Budvanska pjesmarica je vrlo važno za sveukupni hrvatski jezik, razvoj hrvatskoga jezika i razvoja hrvatske književnosti, jer je to stoljeće zapravo stoljeće prvih spomena, tekstova na hrvatskome jeziku“ – kazao je Vidović.

„Objavom ove knjige Budvanska pjesmarica postaje dostupnijom za književnopovijesnima, povijesnojezična, dijalektološka, baštinska i ina istraživanja. I dok je književnopovijesnim i komparativno - književnim istraživanjima u dvjema uvodnim studijima Slobodana Prosperova Novaka i Viktorije Franić Tomić udaren čvrst temelj, dubinska se povijesnojezična i dijalektološka istraživanja  tek očekuju, s tim da za potonja ima sve manje kvalificiranih ispitanika te bi istraživači trebali  pohitati kako bi uščuvali ostatke ostataka jezičnoga blaga jedne malobrojne hrvatske zajednice...“ – zapisao je Vidović, između ostalog u tekstu o jezičnoj baštini  Hrvata između Sutorine i Bojane s posebnim osvrtom na Budvu i Budvane.

Prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak se prisjetio djetinjstva, njegovih čestih posjeta Boki, tj.  Dobroti, svojoj tetki. Boka je postala njegov zavičaj od djetinjstva.   Osvrnuo se na period kada se posvetio proučavanju Boke, na knjige i autore, koji su utjecali i na njegovo pisanje. Nije mu strano poznanstvo ni s poznatim Bokeljima, koji nažalost nisu više s nama: „Ono što smo u ovoj knjizi uvrstili i ono što je gospodin Deković htio da bude to je jedan sinoptički pogled na cjelinu  bokeljsku književnost. Što je u ovoj knjizi najbitnije? Ona je dokaz da je ona karta hrvatske književnosti ovog prostora, ali i znak kako je komuna budvanska „proizvodila“ samu sebe za svoje blagdane, praznike, s Kristom u centru“.

Prosperov Novak nam je približio sadržaj knjige na izuzetno zanimljiv način. Naravno, sjajan predgovor Pjesmarice napisao je on i gospođa Viktoria Franić Tomić te u njemu možete pročitati o njezinu sadržaju, književnoj vrijednosti i kulturološkom značaju.

U glazbenom dijelu programa nastupile su  Nevila Klakor (violina)  i Bruna Matijević ( flauta), a  promociji je nazočio  i potpredsjednik HGI - ja Ilija Janović, kao i predstavnici hrvatskih udruga i članovi Vijeća.