Sinoć je u Kotoru promovirana knjiga Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku:  prof. dr. sc. Mare  Marić,  Otok na kome cvjetaju  limuni -  Vrtovi nadvojvode Maksimilijana Habsburškog na otoku Lokrumu. 

Na početku, nazočne je pozdravila Marija Mihaliček, predsjednica Matice hrvatske - Ogranka u Boki, koja je izrazila zahvalnost svima na dolasku i zadovoljstvo zbog promocije jednog vrijednog izdanja, iz kojeg se može  naučiti, podsjetivši na Gradski park u Tivtu.

Stanislava Slavica Stojan, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, govorila je o ambicioznosti Maksimilijana i njegove supruge Charlotte, kao i njihovoj ljubavi prema Lokrumu, čim  su ga posjetili. Gospođa Stojan je istakla da je Maksimilijan obišao svijet dva puta te da je umro jako mlad, ali postigao mnogo. Također je prisutnima približila njegov doživljaj Boke: „ Prošli smo kroz dosta uski morski tjesnac i ušli u prostor koji ostavlja dojam poput kakva mirnog kopnenog jezera. Čovjek odmah  ovdje zaboravi na veliki Ocean iza sebe i s radošću uživa  u pogledu na novi, lijepi krajolik. Uživa se u pogledu na veseo, svjež život. Ovdje više nema neurednih, nenaseljenih mjesta.  Kuće se dižu iz raskošnih brda…U daljini sam gledao na obronke, koji uokviruju Boku kotorsku, koja mi je postala silno draga zbog čestih posjeta  i dugih boravaka ovdje“.

Ivan Viđen, povjesničar umjetnosti, na izuzetno zanimljiv način je zainteresirao prisutne pričom o Maksimilijanu i njegovoj supruzi. Ističe da su  osnova knjige naravno vrtovi i uređenje otoka Lokruma, od toga polazi i završava, ali ovo je upravo  priča o jednom čovjeku, otoku, duhu tog vremena… Austrija, Maksimilijan, vrtovi, kultura, sve nas je to vratilo doslovno u prošlost te nam je gospodin Viđen nešto više govorio s povijesne strane.

Povjesničar Viđen je, kao i gospođa Stojan, objasnio kolike su bile ambicije mladog bračnog para, koje   bi i  za sada daleko suvremenije doba,  bilo teško ostvariti. 

Gospodin Viđen je približio sam dolazak Maksimilijana na Lokrum, čemu je prethodila brodska eksplozija, koja ga je dovela u Dubrovnik po drugi put.  Tada se zaljubljuje u Lokrum i počinje priča koja, kako kaže Viđen,  rekonstruira čitav jedan svijet, koji pokušavamo zamisliti i oživjeti. Naglašava kako je vrijednost  knjige je u tome što  daje nevjerojatno široki kontekst.

Povjesničar Viđen govori o trudu nadvojvode da na Lokrum donese egzotične biljke te otok učini posebnim.

Knjiga govori u kakvom je stanju Lokrum zatečen te planovima nadvojvode i njegove supruge.  Gospodin Viđen govori o tome kako se autorica potrudila oko  imena i mandata i dostignuća dvorskih vrtlara koji su radili,  približiti njihove biografije, kao i njihove sudbine nakon Lokruma. Obilje botaničkih podataka je prikazano na veoma zanimljiv i edukativan način.

Kako povjesničar Viđen  navodi, ljepotu koju je nadvojvoda  stvarao,   dijelio  je s javnošću, jer je Lokrum bio otvoren za posjetitelje , kada on nije boravio na otoku.

Na pitanje što biva s njegovom ambicioznom suprugom Charlotte, gospodin Viđen objašnjava da se samo  još jednom vratila na Lokrum, ali smrt njenog supruga  je toliko pogodila, da se nikada nije oporavila.

„Knjiga je rezultat istraživanja, koje je  prof.dr.sc. Mara Marić,  krajobrazni arhitekt,  provela na temelju  primarnih arhivskih izvora pohranjenim u brojnim inozemnim i hrvatskim arhivima te znanstvenim institucijama. Knjiga je opremljena brojnom ilustrativnom građom iz vremena u kojem je nadvojvoda boravio na Lokrumu, kao i suvremenim umjetničkim fotografijama otoka Lokruma. Izdavači  knjige Otok na kome cvjetaju limuni su Ogranak MH u Dubrovniku i Sveučilište u Dubrovniku. Knjizi je dodijeljena  nagrada Ivan Kukuljević Sakcinski za najbolje djelo objavljeno u ograncima Matice hrvatske“.