Ulomak iz pozdravnog govora predsjednika Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb, gospodina Iva Škanate na predstavljanju triju knjiga Luke Brajnovića, hrvatskog i španjolskog književnika, novinara, teoretičara novinarstva, svestranog intelektualca i Maloga admirala Bokeljske mornarice, u Društvu hrvatskih književnika, u Zagrebu, 18. listopada 2019.
Našavši u činjenici da je Brajnović bio Mali admiral Bokeljske mornarice (1928.) poticaj da spomene napore baštinika te tradicije u Hrvatskoj za očuvanje njezina hrvatskog identiteta, a u jednostihnoj strofi: „Još ih je malo“ pjesme „Moji Bokelji“, podudarnost pjesnikova gledanja na povijesno bivstvovanje Hrvata u Boki s onim zagrebačke bratovštine Bokeljske mornarice, koje je nedavno iznijela u pismu UNESCO-u, u kojemu se osporava podnesena nominacija Crne Gore i traži da se Bokeljska mornarica uvrsti na Listu kao kulturno dobro Hrvata Boke, Škanata je u pozdravnoj riječi citirao ovaj ulomak iz pisma:
„Hrvati su u Boki, među današnjim njezinim žiteljima, starosjedilački narod. Milenijska opstojnost te malobrojne skupine, odijeljene od svoje matice, na susretištu različitih naroda, vjera, kultura, civilizacija, bila je moguća zahvaljujući velikim žrtvama i još većoj snazi duha.
Takva sudbina gotovo je bila zajamčena onoga trenutka kada su nogama stali na Istok, a duhom se čvrsto vezali za Zapad. Na idejama koje su dolazile s Apeninskog poluotoka, odani rimskom biskupu, izgrađivali su sebe, civilizirali druge. Slabi da vode ratove, ponosni da bi ih gubili, osvajače su dočekivali raširenih ruku. Služili im odano, otkupljujući slobodu žrtvama. Bile su brojne, od ljudskih i materijalnih preko napuštanja ognjišta, do ustupaka svake vrste. Ginulo se, da bi se moglo živjeti, živjelo stradavajući. Davalo puno da bi se dobilo nužno. Sve te nedaće snažile su vjeru članova zajednice, obogaćivale duh kolektiva. Tako nagomilanom snagom, na sva učinjena im zla uzvraćali su činjenjem dobra, stvaranjem dobara.
Zato, kada materijalne otiske toga duha danas prepoznajemo kao iznimne kulturne vrijednosti, činimo to s uvjerenjem da je njihov nacionalni identitet bitan atribut te kulturalnosti. Naglašavanjem činjenice da bez Hrvata danas ne bi bilo Bokeljske mornarice, želimo istaći da bez tog identiteta Bokeljska mornarica ne bi mogla opstati kao kulturno dobro“.