Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore i Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ iz Sarajeva uz suradnju tivatskog Centra za kulturu sinoć su u Galeriji ljetnikovca Buća u Tivtu organizirali promociju pjesničke zbirke „Fragmenti zaboravljene nade“, autora mr. sc. Vladana Lalovića.
Večer je započela s glazbom, nastupom Doris Deković ( klasa prof. Irene Mijušković) i Kristine Živković ( klasa prof. Brune Matijević), talentiranih učenica Muzičke škole Tivat.
Promociji je trebala nazočiti i dr. sc. Vanda Babić, ali zbog nemogućnosti dolaska, recenziju prof. Babić je pročitala prof. Ana Vuksanović: „ Nova zbirka Vladana Lalovića nije samo poezija već suzvučje šuma, rijeka, plavetnila neba iznad Boke i stiha čvrstog i gordog poput lovćenskog obrisa. Ona je beskrajna molitva u glasu bokeljskih svetaca, ona je pasija, ali i uskrsnuće. Njegovim stihovima teku sve boje ljubavi. Ljubavi prema Kristu, ljubavi prema kamenu, livadi svojega djetinjstva, ali i prema ženi, ljubavnici, dami, onoj grješnici s kojom je ispijao čaše ljubavi i stradanja. Ovom zbirkom nam pjesnik bezrezervno podastire sebe u svim nadanjima i snovima, u svojim željama i padovima, u svojim ljubavima i razočarenjima. Pedesetak izabranih pjesama zasigurno je snažan doprinos suvremenom crnogorskom pjesništvu. Fragmenti zaboravljene nade su iskonski Lalovićev krik kako neke temeljne ljudske vrijednosti i osobine ne bi nestale u krugu neprestanog ponavljanja koje se ponekad čini ispraznim ...“.
Profesor Adrijan Vuksanović je u svom izlaganju istakao: "Čitajući Vladanove pjesme na tragu sam ruskih formalista. Naime, začetnik ovog pravca Viktor Šklovski, u svojem poznatom i uticajnom eseju "Umjetnost kao postupak" uvodi termin, ili bolje rečeno kriterij visokog poetskog izraza na ruskom jeziku kazano - ostranjenije, ili prevedeno - očuđavanje, oneobičavanje. Vladanove pjesme obiluju time. Tako u pjesmi "Linija" čitamo kako "Riba više ne ćuti", a malo kasnije kako "Riba ima krila". Vladan i u ostalim pjesmama znalački očuđuje jezičke konstrukcije i uspješno realizira misao. Ipak, nije samo to ono što čini Lalovića dobrim pjesnikom. Poezija, kao i umjetnost uopće služi se pojmovima da bi nas dovela do nadpojmovnog. Umjetnost nas mora voditi transcedentnom. Svaka umjetnost koja završava u ovoj vidljivoj stvarnosti, koja nas uvodi u metafizičko, nije umjetnost već kič. Pjesme Lalovića imaju i konteplativnu prirodu. One zahtjevne, ali istodobno i nude svoj duhovni sadržaj.
Vladan Lalović je učen pjesnik, poeta docturs. On vlada stihom, i u tom vladanju koristi se teologijom, filozofijom, simbolikom i poviješću. Zbog toga razumijevanje njegove poezije traži ono što i daje, a to je znanje. Može se učinit teškim hod kroz njegove stihove, ali zasigurno će strpljenjem doći do širokog vidokruga obasjani novim spoznajama.
Vladan Lalović duboko proživljava stvarnost. Za njega je površnost isto što i nazadnost. Na kraju, želim se vratiti na početak i tako završiti krug, taj geometrijski oblik koji Vladan cijeni. Naime, na prvim stranama zbirke Vladan citira apokrifno Tomino evanđelje u kojem se kaže: "Ako izneseš ono što je u tebi, ono što izneseš spašće te. Ako ne izneseš ono što je u tebi, ono što ne izneseš uništiće te". Pjesnik se spasava ili strada svojim pjesmama. Vladan Lalović poezijom se spasava, a nas hrabre i bogati. Hvala mu na tome."
Predstavnik Međunarodne organizacije za filozofiju, humanizam i kulturu „Nova Akropola“ gospodin Patrik Milošević je, ne skrivajući emocije koje ova zbirka budi, istakao da autora izuzetno cijeni kao prijatelja i umjetnika te se osvrnuo na „Autorov poetski testament“, koji možemo pročitati u ovoj zbirci, a napisan od strane prof.dr.sc. Violete Martinovske: „ Poput dijamanta, koji se dobija iz crnog jaglena, Lalović brusi svoje pjesničke kristale ne žureći da ih završi. Nijedan pjesnik se nije poetski dorekao. To je blagoslov, ali i prokletstvo“.
Sam autor je naglasio da pisanje pjesama ne može kontrolirati, te da inspiracija jednostavno mora doći. Na zadovoljstvo svih posjetitelja je i sam pročitao par stihova, ali „Peraška saga“ je izazvala posebnu emociju zbog autorove osobne povezanosti s Perastom. Poezija mr. Lalovića je itekako priznata i neskrivena te je zaista zadovoljstvo što je autor upravo Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore i Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ iz Sarajeva izabrao da budu nakladnici ove zbirke. Gospodinu Dekoviću, predsjedniku HNV-a, kao i Adrijanu Vuksanoviću izrazio je posebnu zahvalnost smatrajući ih prije svega prijateljima, pa tek onda suradnicima.
Tijekom večeri prof. Ana Vuksanović je nadahnuto interpretirala stihove inspirirajući i hipnotizirajući stihovima ovog posebnog autora i emotivno nahranila brojne posjetitelje i ljubitelje poezije, a glazbena pratnja prof. Vuksanović je bila prof. Nevila Klakor na violini.
Ovu posebnu večer na kraju su upotpunile Doris Deković i Anastasija Alić na klaviru iz klase prof. Irene Mijušković.
Među brojnim posjetiteljima promociji je nazočio i Hrvoje Vuković, konzul Republike Hrvatske u Kotoru i Đorđe Raičević, potpredsjednik Židovske zajednice u Crnoj Gori.