„Devet slova kralja svih tenora“

Time to read
2 minutes
Read so far

Ponedjeljak, 27. listopada 2014. - 8:54
Autor: 

Vječno plamti  devet slova,

Devet slova kralja svih tenora.

Tvoja pisma naš je simbol,

Tvoj glas je naše zlato.

Dalmacija će te uvik pamtit,

Adio, adio Vinko naš“

Hrvatska pjevačka legenda i vrsni interpret tradicijske i popularne dalmatinske urbane glazbe, Vinko Coce, preminuo je prije točno godinu dana u splitskom KBC-u, u 59-oj godini života.

Rođen 1954. godine u Trogiru, izdanak je stare trogirske težačke obitelji. Stoljećima su njegovi preci na ovom prostoru gradili svoj glazbeni izričaj, crkveni i svjetovni, koji je u drugoj polovini dvadesetog stoljeća kulminirao prepoznatljivim glazbeno – stilskim obilježjima poznatim pod nazivom klapsko pjevanje. Jedan od glavnih kreatora tog, danas u svijetu prepoznatog, glazbenog izričaja upravo je glas prvog tenora Vinka Coce.

Vinkov  glazbeni talent uočen je već u osnovnoj školi. U dobi od 13 godina počeo je s vježbanjem solfeggia kod maestra Marinka Lukasa dok je s 15 godina postao tenor u kvintetu Mali Kanti.

1972. godine Coce se pridružuje klapi Trogir te nastupa na Omiškom festivalu, na pozornici koja će ga ovjenčati brojnim nagradama i predstaviti kao vodećeg glasa jedne od najtrofejnijih hrvatskih klapa. Godine 1983. postaje članom profesionalnog mješovitog zbora HNK-a u Splitu gdje sljedećih 5 godina, paralelno s radom u klapi, pjeva i pojedine tenorske dionice (HNK Split, HNK Zagreb) kao asistent glavnim tenorskim ulogama. U operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Seiji Ozawe, pjeva s Lucianom Pavarottijem

1991. počinje samostalnu karijeru. 1993. god. Coce  snima svoj prvi album, Mirno spavaj, ružo moja, koji je donio i nekoliko hitova, a iste godine osvaja i Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom Sićaš li se, di je Lungomare.

2002. inicira ponovno okupljanje Klape Trogir te tako nizom velikih koncerata, glazbenih i tiskovnih izdanja zajednički obilježavaju 40 godina postojanja Klape Trogir. Sljedeće 2003. godine potiče i organizira samostalni koncert pod nazivom "Vinko i prijatelji" koji će postati tradicionalnom manifestacijom te kao takav kulminirati velikim koncertima na prepunom poljudskom stadionu, u sklopu klapskih spektakala pod nazivom Ne damo te pismo naša.

Samostalno djelovanje na glazbenoj sceni ostavilo je neizbrisivi pečat i osiguralo mu eminentnu poziciju jednog od najznačajnijih izvodjača. Glasom slavuja i prepoznatljivog blagog osmijeha, plijenio je srca tisuće obožavatelja diljem Hrvatske, a i dalje.
Pamtit će se i njegov navijački duh, ljubav koju je iskazivao prema splitskom Hajduku, koju je ovjekovječio stihovima: “U ruci mi lancun bili, za Hajduk da san život cili… Kada umrem umotan u bilo, na Poljud odnesite mi tilo….” 

Da je mnogo puta opjevao ljubav prema  Dalmaciji i Hajduku, dokaz je  posljednja, oproštajna pjesma koju je snimio s Klapom Cambi iz Kaštel Kambelovca “Dalmatinskom puku”, izvedena prvi puta pred utakmicom Hajduk-Dnjepar krajem kolovoza 2014. godine.

Na 21.dodjeli Porina u lipnju ove godine, dodijeljen mu je posthumno Porin za životno djelo. Iste godine nastala je pjesma “Devet slova jedne riči” posvećena Coci I njegovoj ljubavi Dalmaciji, koju su izveli: Alen Nižetić, Marko Škugor i Dujo Coce. Sasvim je sigurno da je na čast i Dalmacije, a i cijele Hrvatske što im je glazbeno nebo obilježila ovakva zvijezda.

A zadovoljstvo i čast da  uživamo u glasu trogirskog slavuja imali smo također  u Kotoru i Tivtu, gdje nas je Coce dva puta posjetio. Najprije 2010. godine, kada je uveličao blagdan sv.Roka u Donjoj Lastvi u Tivtu, a potom 2012.godine - proslava dana Općine Tivat i Općine Kotor, a u organizaciji Hrvatskog građanskog društva CG.

Kao i sva velika imena, i Vinko i sjećanje na njega živjet će kroz njegovu glazbu.