Kad 12. lipnja otpočne Svjetsko prvenstvo u nogometu, sve će oči biti uprte u Brazil, domaćina Mundijala i, rekli bi mnogi, jedino pravedno mjesto njegova održavanja!
Pa ako je tako... Sejam bem-vindos ao Brasil! Dobrodošli u Brazil!
Pisati o Brazilu nije lako, ni najmanje jednostavno. Za nekoga tko je u njemu živio, gotovo je nemoguće pisati o njemu podrobno, a nepristrano. Manje mjesto, manje zemlja, više iskustvo, doživljaj za sva čula. Brazil je najveći zavodnik latinskoameričkog kontinenta! Ako postoji jedna riječ kojom je moguće sažeti tu fascinantnu zemlju, onda je to raznolikost, ogromna, a raznolikost je dobra, ona je “začin života”! Brazil je tako velik da nema u njemu ničega što je “tipično” brazilsko; naći ćete sve ono što ste očekivali i još više onoga o čemu niste ni sanjati mogli. Možete se kući vratiti nakon tjedan dana, zadovoljni i uvjereni da ste Brazil vidjeli. Možete u njemu živjeti godinama, a nikad ga potpuno ne upoznati. Bit ćete očarani njegovim prirodnim divotama (krajobrazem i ženama), oduševljeni srdačnošću i uvijek prijaznim, nasmijanim licima Brazilaca, šokirani siromaštvom i neznanjem, ganuti katoličkom pobožnošću... mrtvi umorni i potrošeni, zateknete li se tamo u danima karnevalskog delirija. Opustit ćete se na plažama, doživjeti nervni slom u grozničavom prometu (zbog bezbroj nepisanih pravila), dobiti na kilaži od gastronomskih delicija i izgubiti ekstra kile plešući razuzdanu sambu dok ne svane zora.
Više kao nedovršena planeta nego kao samo jedna jako velika zemlja
Brazil, jedina zemlja u svijetu nazvana prema drvu - brazilu (pau-brasil), najveća je zemlja južnoameričkog kontinenta, “kontinent unutar kontinenta”, peta po veličini zemlja svijeta, i po površini (preko osam i pol milijuna četvornih kilometara) i po broju stanovnika (više od 200 milijuna). Od Rio de Janeira, na jugoistoku Brazila, primjerice, do Manausa, glavnog grada savezne države Amazonas, na sjeveru, udaljenost je (letom) preko 2800 km, otprilike kao od Londona do Grčke ili Maroka. Unatoč enormnom prostranstvu, posjetitelj može, ako ima malo ekstra vremena, provesti dan-dva u istočnoj državi Bahiji, na obali Atlantika, i uživati u atmosferi Afrike i Portugala 17. stoljeća; onda avionom otići u Rio, grad evropskog šarma; potom u São Paolo, jesti u nekom od najboljih restorana svijeta, odsjesti u klimatiziranom hotelu, usred uobičajene poslovne vreve tog grada; i nakon toga uhvatiti let ka zapadu, gdje će ga pilot spustiti negdje na području bazena rijeke Xingu, među Indijance iz kamenog doba. Činit će mu se da je posjetio četiri različite zemlje, promijenio barem toliko klimatskih područja, obuhvatio vremenski raspon od više desetaka stoljeća, a cijelo je vrijeme bio na tlu Brazila.
Brazil je i najveća u svijetu luzofonska zemlja (zemlja portugalskog govornog područja, a u Novom svijetu – jedina, jer Brazil je bio jedina portugalska kolonija u Amerikama. Brazilci su posebno ponosni na svoj jezik i na književno i glazbeno nasljeđe pisano njime; pokušate li na španjolskom, kojim govori ostatak kontineta, to će za njih biti uvreda! (Museu da Lingua Portugesa nalazi se u São Paolu, najvećem portugalskom govornom gradu u svijetu.) Već i poneki sramežljivi pokušaj na portugalskom donijet će vam prijatelja: bom dia (pozdrav u prijepodnevnim satima; boa tarde (u poslijepodnevnim); boa noite (dobra večer i laku noć); adeus (zbogom); desculpe-me (žao mi je, oprostite); por favor (molim); [muito] obrigada ([puno] hvala, muškarac zahvaljuje s obrigado); de nada (nema na čemu); legal (cool, u brazilskom portugalskom); está bem (OK, u redu je); não entendo (ne razumijem); não (ne); sim (da)... i ne brinite za izgovor, Brazilci velikodušno praštaju!
O Brasil é lindo maravilhoso! (Brazilci su veliki entuzijasti)
Što ga to čini tako posebnim, tako lindo maravilhoso, tako “divno prekrasnim”? Plaže i sunce? Da! Hrana i piće? Da! Kultura? Glazba? Zabava? Da, da i da! Ali više od svega, to su njegovi ljudi, njegovo miješano stanovništvo – rezultat rasne integracije prastanovnika Indijanaca i došljaka iz Portugala te kasnije “uvezenih” Afrikanaca. Ta je mješavina potom bila još jače začinjena dolaskom Europljana iz raznih drugih zemalja, posebno iz Njemačke i Italije, pa Židova, Arapa, Azijaca (naročito Japanaca). Brazil je prava simfonija boja! Nema mnogo drugih zemalja u kojima je takav raspon boja kože – od najbjelje bijele do najcrnje crne i svih tonova između te dvije – sabran u jednoj nacionalnosti. Sve su se te rase i narodnosti uspjele izmiješati i od Brazila napraviti istinski melting-pot; nacionalna osobina koja se iz toga rodila – živi i pusti drugoga da živi – za svaku je pohvalu. Takva je raznolikost, normalno, imala utjecaja na jezik, na kulturu, na religiju... Vatikan voli Brazil zvati “najvećom katoličkom zemljom na svijetu”, ali veliki postotak Brazilaca odlazi i na službe tradicionalnih afričkih religija, kao candomblé i macumba, moli se bogovima koji su kombinacija kršćanskoga i paganskoga i nosi i križ i voodoo privjesak oko vrata. Brazilci su relativno dobroćudan narod i, za razliku od nekih svojih susjeda, radije će pjevati nego plakati, radije plesati nego se tući. Vole se smijati, šaliti, zabavljati i u životu maksimalno uživati.
Favele – inkubatori brazilske kulture
Ako je Brazil zemlja geografskih i demografskih kontrasta, on je također zemlja gospodarskih protuslovlja. Iako bilježi ogroman gospodarski rast u proteklih par desetljeća i slovi kao najveća južnoamerička i jedna od najvećih globalnih ekonomija – svjetska sila u poljoprivredi i prirodnim resursima, s ogromnim razvojnim potencijalom i velikom radnom snagom, kao i brzorastućom srednjom klasom, Brazil je još uvijek zemlja vrlo bogatih i vrlo siromašnih i posjetitelj je itekako svjestan favela u svim velikim urbanim središtima Brazila. Prva favela nastala je u Riju, potkraj 19. stoljeća. Oko 20.000 vojnika nove Republike, ugušivši pobunu monarhista u Canudosu, u Bahiji, 1897. godine, vratilo se u tadašnju prijestolnicu, Rio, bez misije i cilja, bez novca i bez doma. Budući da su mnogi od njih, u Canudosu, bili utaboreni na brdu Favela, tako nazvanom prema otpornoj, bodljikavoj biljci-cvjetnjači, koja je u obilju rasla na njegovim obroncima, oni su to isto ime dali i prvom naselju straćara koje su podigli tamo gdje je bilo mjesta - na javnom zemljištu, strmim obroncima brda u Riju, zvanog Providência. Zaključili su da imaju pravo na tu zemlju jer stajala je neiskorištena. I tako je za sirotinjsku četvrt grada prvi put uveden naziv favela. Ilegalne favele postale su nerazdvojivi dio krajolika i kulture Rija makar se to nekima bas i ne sviđa. Iako su, s velikim egzodusom sa sela, 40-ih godina prošlog stoljeća, favele niknule i u drugim gradovima (São Paolo, Belo Horizonte, Brasília), najsiromašniji stanovnici Rija žive na najpoželjnijim lokacijama - visoko na brojnim i prelijepim brdima, bliže najbogatijima nego u bilo kojem drugom gradu svijeta, i s visoka gledaju dolje, na srednju klasu, a iz njihovih se straćara i betonskih kutija otvaraju spektakularni, najljepši vidici na Cidade Maravilhosa, kako Carioce, stanovnici Rija, svoj grad zovu od milja.
Uz sav strah grada, i zemlje, od siromašnih, doprinosi žitelja favela brazilskom životu i kulturi su neprocjenjivi. Favela je rasadnik glazbenih talenata, ona je puls brazilskih gradova, dom nekima od njihovih najkreativnijih stanovnika. Kulturni doprinos favele rijetko se priznaje. A bez favela Rio de Janeira (njih oko 800, koliko ih, kako se procjenjuje, danas ima, sa otprilike 3 milijuna prebivalaca, faveladosa) ne bi bilo simbola Brazila i brazilskog karnevala, najpopularnijeg brazilskog kulturnog izraza – carioca sambe. I ne bi bilo plesova i glazbe kao što su choro, forró, capoeira... koji, zajedno sa sambom, definiraju estetiku Rija. A da nema favela, ne bi možda bilo ni nekih od najboljih brazilskih nogometnih igrača!
O dvanaest gradova SP-a i nekim drugim aspektima brazilske kulture i običaja u idućem nastavku...Predlažem sada jedan cafezinho (deminutiv za café), kavicu, dakle, koja je u Brazilu gotovo sinonim za dobrodošlicu jer, gdje god došli, prvo je pitanje Um cafezinho?, a često on pred vas stiže i bez pitanja. Uostalom, Brazil je najveći svjetski proizvođač kave već 150 godina! Mali, jaki, vrlo crni, vrlo zaslađeni... cafezinho, nacionalni napitak Brazila (jedino se vode popije više), koji Brazilci revno ispijaju cijeloga dana, gorivo je za kulturu i naciju drži budnom i animiranom svakoga dana.