Svakog četvrtka, nakon blagdana Presvetog Trojstva slavi se Tijelovo, svetkovina koja je za Katoličku crkvu spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak, a blagdan je proglašen državnim praznikom i neradnim danom 2001. godine

Tijelovo, punim nazivom Svetkovina presvetog Tijela i Krvi Kristove, uvijek se slavi u četvrtak, a radi pojednostavljenog računanja pada deveti četvrtak nakon Uskrsa te je zapravo sjećanje na posljednju večeru koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus održao sa svojim učenicima.

Svetkovina Tijelova pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se stoljeće nakon. Augustinska redovnica sveta Julijana, iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog Mjeseca na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec protumačila je kao crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana kojim bi se častio presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan koji se na početku zvao blagdan Euharistije.

Sveta Julijana i njezini suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264. kojom blagdan Euharistije želi proširiti na cijelu crkvu. No, brza smrt spriječila ga je u tome. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Katoličku crkvu.

Prema katoličkoj teologiji, na ovaj blagdan Tijela i Krvi Isusove, za vrijeme mise Isus Krist prinosi žrtvu i pritom se služi osobom svećenika. Pokazujući vjernicima hostiju i kalež s misnim vinom, svećenik umjesto Isusa izgovara riječi: 'ovo je moje tijelo' i 'ovo je moja krv'.