„Ali ženi ne dopuštam da bude učitelj, niti da vlada mužem nego da bude mirna.
Jer je Adam sazdan prvi, zatim Eva:
I Adam se ne prevari, a žena prevarena postade prestupnica.“
(1. Tim, 2:12-14)
Mjesec ožujak obilježava se kao mjesec žena, a naročito zbog 8. 3., koji se zahvaljujući Klari Cetkin slavi kao Međunarodni dan žena. Tijekom tog praznika, žene dobivaju najviše cvijeća, darova i navodne pažnje, ali pravo pitanje se postavlja koliko je to iskreno, i koliko je zapravo nametnuto od strane modernog konzumerskog društva. Postavlja se pitanje je li žena u 21. stoljeću zaista poštovana i ravnopravna - ili je i dalje inferiorna u odnosu na muškarca?
Sama priča o ženi počinje s postankom svijeta; Bog stvori muškarca po svom obličju, koji u Edenskom vrtu bješe sam, te od njegovog rebra stvori mu družbenicu, onu sa kojom će provesti čitav svoj život – u dobru i u zlu – s kojom će stvarati potomke i živjeti, kako bi rekli, dok ih smrt ne rastavi. Negativna simbolika žene datira još od tada, a nametnuto joj je da je zbog toga što je ubrala jabuku s drva saznanja, neposlušna, poročna i da navodi na grijeh. U tom smislu Eva, odnosno žena, simbolizira nepokornu ženu, zavodnicu i grešnicu, sklonu prevari. Ta nimalo laskava simbolika ostala je do današnjeg dana, iako je ona ta koja na ovoj zemlji donosi novi život. Zbog toga što je načinila prvobitni grijeh i do danas neki smatraju da sve žene nose „ljagu“ zbog tog njenog postupka, pa su kroz stoljeća mnogi muškarci smatrali kako treba ostati kući i pokoravati se muškarcu.
U likovnoj umjetnosti uvijek je Eva prikazivana na scenama koje prikazuju njeno branje zabranjenog voća ili izbacivanje iz Raja. Često je prikazivana uz Adama, naga, osim intimnih dijelova, koji su bili prekriveni lišćem. Prvi grijeh je prikazan na nekim od najstarijih spomenika (poput freske u katakombama Sv. Januarija u Napulju, iz 2. stoljeća). Ogledalo koje zmija pruža Evi često predstavlja simbol zavođenja. Najpoznatiji prikazi ovih scena su predstavili Lorenco Majtani Izgon iz raja, freska na fasadi katedrale u Orvijetu; Mozačo u crkvi Santa Maria del Carmine. Ipak jedan od najzanimljivijih prizora je svakako na svodu Sikstinske kapele, gdje Mikelanđelo ovu biblijsku scenu prikazuje u dva segmenta i te dvije scene podijeljenu su stablom; prvi predstavlja scenu zavođenja i davanja ploda s drveta saznanja, dok drugi predstavlja izgon iz Raja.
Pored Eve, Bogorodica i Pandora također simboliziraju ženu. Bogorodica s druge strane, simbol žene predstavlja kao čistu, iskrenu i nesebičnu ljubav kao i simbol novog života i rađanja.
Iako ženu s jedne strane prati negativna simbolika, s druge strane, ona je obožavana, kao kult, kao muza, kao inspiracija mnogim umjetnicima. Ona je ta zbog koje su se vodili mnogi ratovi (poput Jelene Trojanske), zbog koje je Orfej sišao u podzemlje (grčki mit Orfej i Euridika), zbog koje su se oduzimali životi (Romeo i Julija), ona zbog kojoj Dante posvećuje Božanstvenu komediju, i zapravo su žene te koje ne samo da su bile inicijalni pokretač mnogih događaja, već i inspiracija da nastanu najljepša književna i likovna djela.
Još od prapovijesti svjedočimo arheološkim nalazima figura koje predstavljaju ženu; na ovim stiliziranim predstavama žena, naglašeni su ženski atributi koji jasno predstavljaju njihovu ženstvenost, a tumačeći ovakve predstave, opće je prihvaćeno da su simbolizirale plodnost. Nadalje u umjetnosti, žene su obožavane kao kult, kao boginje i kao one koje vladaju (Boginja Hator, Nefertiti, Zmijske Boginje...). Nabrajati sve žene koje su kroz umjetnost dobile vječni život, je posao koji bi trajao dugo, a spisak nikada ne bi bio konačan i uvijek dopunjavan.
Sagledavajući samo neka od najpopularnijih djela likovne umjetnosti, poput Rađanje Venere, Mona Lizinog mističnog osmjeha, Djevojke s bisernom minđušom, Gospođice iz Avinjona i mnoge druge, ostaje nam da zaključimo, da vjerovali ili ne u to da su žene ravnopravne s muškarcima, one su bile i jesu one koje pokreću svijet, život i inspiraciju.
Marija Saičić
Literatura:
1. Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.
2. Meri Holingsvort, Umetnost u istoriji sveta, EVRO-GIUNTI, Beograd, 2006.
3. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povjest umjetnosti, Zagreb, 1979.