Proslavljen blagdan sv. Petra i Pavla u Bodašićima

Time to read
2 minutes
Read so far

Utorak, 30. lipnja 2020. - 10:23
Autor: 

Jučer je diljem Kotorske biskupije proslavljen blagdan sv. Petra i Pavla. Najsvečanije je bilo u Bogdašićima, gdje je euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju svećenika Kotorske biskupije predslavio don Filip Janjić, župnik Budve. Pred vjernicima don Filip je  u homiliji istakao značaj sv. Petra i Pavla i pozvao vjerni puk na življenje kršćanskih vrijednosti u svakodnevnom životu. Nakon sv. Mise održana je procesija. Don Dražen Kraljić izrazio je zahvalnost svima, koji su pridonijeli da jučerašnji blagdan bude upravo onakav kako i dolikuje.

„Najznačajnija stvar u Bogdašićima je stara benediktinska crkva sv. Petra, koja je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Na brežuljku zvanom Gradac na nadmorskoj visini od 145 m. nalazi se crkva sv. Petra u Bogdašićima. Po dokumentima spominje se u XIII. st., a vjerojatno je ranije sagrađena. Građena je u romanskom stilu sa zvonikom na preslicu. Na zvoniku su tri zvona iz tvornice „Cukrov“ iz Splita. Ranije su bila tri prelijepa stara zvona, od kojih je Austrija odnijela dva u ratne svrhe, a treće, najmanje, danas je na zvoniku kapele Sv. Križa u Kavču. Prvi oblik crkve bio je srednja lađa sa bočnom kapelom na lijevoj strani, polukružna svoda. Kasnije, vjerojatno u drugoj polovini 19.vijeka, da bi crkva dobila oblik Križa, otvoren je zapadni zid crkve i sagrađena je kapela sa elipsastim svodom. Građena je „tupom“ i to vrlo loše. Da bi se pokrila loša građevina ove kapele, ožbukao ju je Jeronim Brajković, zidar iz Perasta 1912. godine. Tada je popravio cijeli svod crkve i nad njim postavio kantinele (letve) pa tigle.Glavni oltar od mramora u baroknom stilu sastavljen je od dva oltara koja su bila namijenjena crkvi Sv. Ivana u Dobroti, koja nikad nije bila dovršena. Don Pavao Butorac, župnik Sv. Mateja i don Niko Luković iz Prčanja iskombinirali su ovaj oltar i darovali ga crkvi Sv. Petra u Bogdašićima 1912. godine, kada je župnik u Bogdašićima bio don Tripo Milošević. Do tada je bio drveni oltar. Na velikom oltaru nalazi se slika Sv. Petra na platnu, vrlo vrijedna. U lijevoj bočnoj strani nalazi se oltar Marijina Bezgrješnog Začeća, nad kojim se nalazi Bogorodičina slika na dasci. U desnoj bočnoj kapeli nalaze se oltar Sv. Josipa sa slikom novijeg vremena na papiru. Vidljive su u fragmentima freske po zidovima kapele Sv. Josipa, ali su potpuno uništene i pokrivene žbukom. U unutrašnjosti crkve na zidu prema zapadu nalazi se latinski gotički natpis: IN NOMINE XP(IST) I. CLAVSTRVM ISTVMCO(N)STRUIX REGOLVSV MAGIST(T)RV = In nomine Christi claustrum istum construcit Regolus magister (u prijevodu: U ime Kristovo. Ovaj je Klaustor sagradio majstor Regolus). U Bogdašićima je do XIV. stoljeća benediktinski samostan pod imenom Sv. Petar na Gracu. Da je uistinu bio svjedoče i pisma pape Klementa VI, koje 06. 01. 1346. godine piše caru Stjepanu Dušanu da povrati Kotorskoj biskupiji crkve među ostalim i benediktinski samostan „Santi Petri de Gradez, Theiner II.“. Nad vratima crkve Sv. Petra u Bogdašićima čita se ćirilični natpis: „V ime Oca i Sina i Svetoga Duha i Svete Bogorodice i svetih vrhovnih apostola ja milostiju Božjom jepiskop zetski Neofil sazdah hram sij v oblast svetoga Mihaila v dni blagočastivago i bogom državnago i svetovodimago gospodina kralja Stjefana Uroša sina prvovjenčanoga Kralja Stjefana vunuka svetoga Simeona Nemane v lieto 6757.-6777., to jest 1249.-1269.“. Ovaj natpis je značajan za povijest Zetske države. Ivo Stjepčević tumači: Ploča je prelomljena, što je dokaz, da je s druge zgrade u današnju uzidana.Na crkvi je ostao samo jedan starinski prozor. Novi polukružni prozori i vrata su napravljeni za vrijeme don Boža Paskovića. Groblje je bilo oko cijele crkve, ali je ekshumirano i kosti su smještene uz zid novoga groblja prema crkvi. Samo kosti pokojnog don Jakova Smodlake, negdašnjeg župnika, pokopane uz sami istočni kut novoga groblja. Nad grobom je postavljen križ. Ekshumacija starog groblja i gradnja novom obavljena je u vrijeme don Boža Paskovića“.

+ don Vlado Pandžić