Vrijeme koje neumoljivo prolazi ne osvrćući se i ne pridajući pozornost pustoši koju ostavlja za sobom, ipak nešto teži zadatak ima u Kotoru i Boki, gdje još uvijek postoji dovoljno zaštitara kulturnih vrijednosti i bogatog nasljeđa koji prkose onom lošem koje novo vrijeme donosi.
Jedna takva institucija u našem malom gradu svakako je Pomorski muzej, čiji tim entuzijasta vrijedno i svakodnevno radi na očuvanju starine, povijesti, i baštine Bokokotorskog zaljeva. Projekt pretočen u djelo pod nazivom „Prozori i vrata Boke kotorske“ i pokazan sinoć javnosti u palači Grgurina privukao je veliku pozornost istomišljenika, žitelja Kotora. Autori ove specifične izložbe 130 fotografija vrata i prozora su ravnateljica Pomorskog muzeja mr. Mileva Pejaković Vujošević, Ilija Mlinarević i Jelena Karadžić.
„Na izložbi je prezentovan samo dio ovog značajnog graditeljskog nasljeđa, u vremenskom rasponu od IX. do XX. Vijeka, zabilježen fotografskim objektivom. Vrata su simbol ulaza u mjesto življenja, simbol komunikacije, dobrodošlice i gostoprimstva. Za razliku od vrata, prozori predstavljaju vizuelni most između unutrašnjem i spoljašnjeg prostora. Oni predstavljaju simbol svjetlosti, jer kroz njihove pravougaone, kvadratne i ovalne otvore ulazi svjetlost koja obasjava mjesto unutar koga se živi“ – pojasnila je Pejaković Vujošević, najavivši da nakon izložbe slijedi i monografija koju će Pomorski muzej prirediti na temu vrata i prozora.
Izložbu je otvorio Ivica Biskupović, rođeni Kotoranin, diplomirani pravni ali i turistički vodič, koji je toliko puta učinio đir gradom i kroz Boku, te se njegova svakodnevna priča o kotorskim znamenitostima, palačama, pa i prozorima i vratima prenosi svijetom.
„Svakodnevno prolazim ulicama našega grada, i skoro svaki put pogled na naše kamene kuće u meni pokrene ista ona osjećanja koja su me obuzimala onda kada sam ovuda prolazio kao dijete. To su pomiješana osjećanja ljepote, trajanja i mira. Sve to izgleda tako normalno, uobičajeno, kao da su bedemi, palače, crkve i obične kuće morale biti ovdje gdje su i ovakve kakve su oduvijek, i valjda zauvjek. A kad malo zastanemo, shvatimo da je to zapravo čudo u vremenu i prostoru. Čudo graditeljske vještine bezbrojnih klesara, drvodjelja, kovača koji su ovdje živjeli i anonimno provodili svoje trajanje kroz vjekove. Tragovi njihovoga truda, talenta i znoja još uvijek drže i vidljivi su oko nas na svakom koraku. Kroz svoje djelo ti umjetnici i vješti znalci svoga zanata žive i traju i dan danas. Poznavati te spomenike prošlosti, rada i umjetnosti, i čuvati ih, znači jednostavno cijeniti sebe i ovaj dio planete na kojemu smo sudbinom posijani i vezani“ – u nadahnutom govoru istakao je Biskupović, apelirajući na sve institucije da ovo blago koje imamo pokušaju zaštititi od modernih utjecaja, zajedno sa svim starinama koje se čuvaju i unutar kuća.
Nakon otvorenja izložbe, brojni posjetitelji nastavili su druženje uz koktel i ovom prigodom na dar od Pomorskog muzeja dobili su kalendar sa motivima sinoćnje izložbe.
Ugodnoj atmosferi večeri doprinijela je i učenica ŠOSMO „Vida Matjan“ Ivana Starčević na gitari.