O dolasku moći sv. Tripuna u Kotor

Time to read
4 minutes
Read so far

Nedjelja, 18. veljače 2024. - 10:25
Autor: 

13. januar je, bez sumnje, najznačajniji potvrđeni datum u dugoj povijesti Kotora, kao dan kada su moći Sv. Tripuna dospjele u Kotor i time grad dobio svog nebeskog zaštitnika. Kotorani, grad Kotor i Kotorski distrikt stoljećima su proslavljali ovaj datum isto kao i 3. februar dan stradanja mučenika Sv. Tripuna, kao svoje najveće blagdane i to sve do kraja drugog svjetskog rata, kada su komunističke vlasti, u želji da zatru tradiciju, za dan grada, umjesto 13. Januara, nametnuli datum 21. 11. 1944, dan kada je Kotor oslobođen od njemačkih okupatora, datum koji osim antifašističke simbolike nema bitnijeg značenja za povijest grada. Danas, 13. januar proslavljaju samo kotorska Biskupija i Bokeljska mornarica Kotor, od skoro i Hrvatsko nacionalno vijeće kao dan hrvatskoga naroda u Boki Kotorskoj, dok grad Kotor i dalje ignorira svoju mnogostoljetnu tradiciju  koja nalaže da se kao dan grada proslavlja  13. januar, dan donošenja moći Sv. Tripuna u Kotor, a da se  21.11. proslavlja kao dan oslobođenja grada od njemačkih okupatora.

Dok 13. januar kao datum nije sporan, u nauci  i dalje postoje podijeljena mišljenja o godini kada su moći Sv. Tripuna prispjele u Kotor. Dva su artefakta koji neposredno svjedoče o 13. januaru kao datumu prispijeća moći u Kotor:

  • mramorni ulomak oltarne pregrade sa natpisom u kome se pominje kotorski biskup Ivan, datum XIII i godina 805 (809)
  • “Instrumentum”, odnosno ”Isprava o tijelu našega slavnoga stjegonoše i zaštitnika sv. Tripuna” poznata i kao “Andreacijeva povelja”,  sa datumom 13. Januar 809.

Eminentni proučavaoci natpisa na ulomku čiji je prvi dio nažalost izgubljen,. F. Radić i M. Lončar čitali su na njemu godinu 805, J. Kovačević čitao je godinu 809, dok je J. Martinović čitao na natpisu godinu od stvaranja svijeta 6.295 iz koje, kada se odbije godina Kristova rođenja proizilazi  godina 787 (795).Također, različito je i čitanje datuma na početku ulomka tako da ga F. Radić, J. Kovačević i J. Martinović čitaju kao XII (XIII) godinu službovanja biskupa Ivana, dok ga Lončar čita kao XIII januar.

Upoređujući sve podatke, najprihvatljivije je čitanje natpisa M. Lončara kako za godinu 805, jer, za razliku od ostalih navedenih godina, jedino njoj odgovara indikcija XIII na natpisu, tako i za datum XIII januar umjesto XII (XIII) godine biskupovog službovanja, zato što dozvoljava da se potvrdi prisustvo kotorskog biskupa Ivana na II Nicejskom koncilu 787 godine.

“Instrumentum” ili “Andreacijeva povelja” koja je u nauci uglavnom bila odbacivana kao nepouzdana, dobila je na važnosti otkrićem ostataka crkve ispod temelja Sv. Marije Koleđate  sa samoga početka IX stoljeća, čime je potvrđen prvi dio  povelje u kome Andreacije kaže da je sa svojom ženom Marijom, sinom Petrom i kćerkama Marijom i Teodorom sagradio crkvu Sv. Marije infunarije (fiumere), dok se u drugom dijelu povelje koji opisuje događaj nekoliko godina kasnije od gradnje crkve, govori o donošenju moći Sv. Tripuna u Kotor. Povelja je označena datumom 13. januar 809 kada je sastavljena, odnosno, ovaj datum se ne odnosi na  donošenje moći sv. Tripuna u Kotor.

 

Na osnovu tumačenja ova dva artefakta može se izvesti zaključak da su se u Kotoru u rasponu od nekoliko godina, ali istoga datuma, desila dva događaja od izuzetne važnosti za grad koja su zaslužila da budu obilježena na oltarnoj pregradi, odnosno u “Instrumentumu”:

  • 13. januara 805, za vrijeme službovanja kotorskog biskupa Ivana koji je prisustvovao i na II Nicejskom koncilu 787 godine, prispjele su u Kotor moći Sv. Tripuna zaslugom Kotoranina Andreacija Saracenisa koji ih je otkupio od mletačkih trgovaca. Moći su, u pratnji opata sa otočića Sv. Jurja, kotorski mornari donijeli u grad i tamo gdje su se same zaustavile, Kotorani su, na čelu sa Andreacijem, odlučili da svecu podignu crkvu. Do završetka gradnje, moći su bile pohranjene u crkvi Sv. Marije Infunarie (fiumere) koju je ranije, počekom devetog stoljeća, obnovio Andreacije.Događaj dovoljno važan da ostane zabilježen na oltarnoj pregradi
  • 13. januara 809, simbolički, nakon četiri godine gradnje nove crkve, desio se događaj po važnosti gotovo isti kao i dospijeće moći Sv. Tripuna u Kotor, odnosno posvećenje novosagrađene Andreacijeve crkve i translacija moći u novu crkvu. Događaj koji je sigurno okupio sav vjerujući narod Kotora prilikom koga je mornarica nosila moći i vjerovatno zabalala svoje kolo, događaj koji je mogao navesti Andreacija da 13. januara 809. godine napiše povelju i u njoj opiše svoje zasluge.

Ovakvim tumačenjem napisa sa ova dva artefakta, logički i kronološki  bili bi povezani datumi na ulomku i u povelji sa arheološkim i pisanim nalazima vezanim za dolazak moći Sv. Tripuna u Kotor i translaciju moći iz crkve Sv. Marije u prvobitnu crkvu Sv. Tripuna.

Bokeljska mornarica Kotor obilježava dvojako 13. januar, i kao dan svoga osnutka, odnosno kao dan kada su po predanju kotorski mornari donijeli moći sv. Tripuna u Kotor i kao dan kada se tradicionalno održavaju Karike. (Karike, od tal. incaricare = zadužiti). Već od 1632. godine pa sve do 1945. godine bila je uspostavljena tradicija da se 13. januara u Mornarici biraju časnici, kojima mandat traje jednu godinu, dok se danas na taj dan, na svečanoj sjednici Admiralata, bira samo mali admiral.

Iako za 13. januar 809 godine kao datum osnutka Bokeljske mornarice nije bilo dokaza, prihvaćen je stav mnogih proučavalaca povijesti Mornarice, od Josipa Đelčića do Miloša Miloševića o postojanju uporne tradicije koja govori o kotorskim mornarima koji su donijeli moći sveca u Kotor, ali ne govori i o postojanju u to vrijeme i cehovske organizacije koja je ostala u domenu pretpostavke.

Danas je sasvim je jasno da se datumi 13. januar 805 godine i 13 januar 809 godine ne mogu smatrati, pa ni po predanju, datumom osnivanja Mornarice, premda je Kotor, kao dokazano razvijeni municipij, već od početka VI stoljeća, morao, kao “conditio sine qua non”, kao uslov opstanka, imati razvijenu mornaricu i trgovačku i vojnu, a vjerovatno i brodogradnju koje su značile život, s obzirom na ograničene resurse u okruženju. To potvrđuje A. Dabinović koji navodi “dosta šture podatke o izvjesnim ratnim brodovima Kotora iz 867. godine“, podatak koji naravno ne implicira automatski  i postojanje cehovske organizacije, ali je i ne isključuje, jer se cehovske organizacije u Europi pominju i prije IX stoljeća. Ako se tome dodaju i stavovi gotovo svih istraživača, (P. Mijović, J. Martinović, S. Mijušković), da je na mjestu današnjeg Kotora, prije VI stoljeća, prvo bilo ilirsko naselje, a zatim grčki emporij (Decaderon, Decatera) te rimski castelum (Acruvium), jasno je da se radi o veoma drevnoj pomorskoj tradiciji iz koje se u nekom momentu razvila i cehovska udruga mornara, koja je i tada, u doba predanja, a i kasnije, u doba arhivskih dokumenata, imala veliku ulogu u razvoju grada.

Kako se ni 805. godina ni 809. godina ne mogu uzeti kao datumi osnutka mornarice nego više kao naznaka njenog postojanja u vrijeme tako važnih događanja za grad,  formulacija o postanku Mornarice bi trebala glasiti:  

„Povijesno, Bokeljska mornarica je drevna staleška bratovština čiji su mornari, prema predanju, donijeli moći Sv. Tripuna u Kotor, 13. januara 805. godine i u kojoj se, do danas, kontinuirano čuva tradicija slavljenja Tripundanskih svečanosti.“

Aleksandar Dender