Likovna umjetnost, kao posebna grana čovjekovog načina izražavanja, nam je kroz stoljeća govorila kroz jezik simbola. I, upravo ti simboli uvijek su nosili neki skriveni smisao o čovjekovim željama, nadanjima, strastima, težnjama, shvaćanjima, ali i smislu života i postojanja.

Mediteransko područje obiluje biljkama koje pored svog prehrambenog i ljekovitog značaja imaju veliku ulogu u simbolici, koja se najčešće manifestira kroz prikaze u likovnoj umjetnosti. Svoju najvažniju predstavu dobivaju u biblijskim pričama, gdje biljke imaju svoju značajnu ulogu; iz tih priča proizlazi njegov društveni i simbolički značaj. Masline, grožđe, smokve i nar, su neke od prvih kultiviranih voćki, koje su uspjele da prežive par tisuća godina, što nam govori o njihovoj izrazitoj otpornosti. Poput mnogih drugih egzotičnih biljaka i nar, ili kako ga u narodu zovemo šipak, se odomaćio na našim prostorima. Ova biljka je poštovana kroz stoljeća i smatrana svetim u mnogim religijama svijeta, a najviše zbog svojih ljekovitih svojstava. U mnogim kulturama i religijama pripisivana su mu mistična, iscjeljiteljska svojstva te ne čudi njegovo  spominjanje od grčke mitologije, paganskih, pa sve do kršćanskih vjerovanja. U svakoj kulturi i religiji, kao i njihovim svetim knjigama ova biljka i njen plod predstavljali su drugačija vjerovanja i značenja u različitim vremenskim epohama.

Europa spominje nar još od antičkih vremena; postoje Homerovi podaci o tom stablu i voću, smatralo se da je nar nastao iz Dionisove krvi, dok nam grčka legenda govori kako je prvo drvo nara zasadila boginja Afrodita; Grci i Rimljani označavaju nar kao simbol proljeća, podmlađivanja, besmrtnosti i plodnosti. U kršćanstvu simbolizira crkvu, vječni život kao i plodnost duha; u judaizmu simbolizira ponovno rođenje i plodnost dok je u budizmu jedan od tri blažena voća (nar-limun-breskva), što nam govori da je u svakoj religiji predstavljan kao simbolično voće.

Ipak, ono što je najviše zaintrigiralo likovne stvaratelje, pored njegovog mnogobrojnog pojavljivanja i značaja u mnogim religijama i kulturama, svakako jeste njegovo stablo i plod, odnosno oblik, boje i simbolika koju je sa sobom nosio. Tivatski, ali i mnogi crnogorski slikari uspjeli su da ovaj detalj iz svakodnevnice prikažu putem idiličnih scena, koje odišu zvukom Mediterana. Sa sigurnošću iskusnog slikara, svaki od njih je pojedinačno, na sebi svojstven način naslikao ovaj primorski motiv; od njegovog najranijeg ploda, preko raspuklog nara koji pod svojom korom sadrži mnoštvo jako crvenih zrna, pa sve do onih koji svojom zakržljalošću i suhoćom asociraju na jedan završetak. Jedinstvene likovne cjeline živo izražavaju primorske sadržaje: nar često biva centralni motiv kompozicije, ali se i nerijetko pojavljuje kao detalj koji zaokružuje umjetnikovu vizualnu poetiku. Spremnost eksperimentiranja ogleda se u tome da ova biljka i njen plod nisu prikazivane samo kao segment mrtve prirode; naprotiv mnogi slikari su svoje impresije zabilježili na slikarskom platnu u okviru veličanstvenih pejzaža crnogorskog primorja. Iako je motiv ostao isti, tehnike i način slikanja mijenjali su se kroz likovne vizije umjetnika; dok su neki od crtačkih virtuoza oživljavali naslikanu biljku, drugi su kroz apstraktne prizore oživljavali naslikane proze, koje nam govore priču o jednom kraju i jednoj biljci. Od teških nanosa boja, pa sve do onih lazurno naslikanih, ali živih u koloritu, svaki od tih stvaralačkih postupaka rezultirao je vrsnim prikazima nara, prikazima, od kojeg promatrač gotovo da može osjetiti (slatki) ukus njegovog ploda. Da je ljepota stvar detalja, govori nam tivatski slikar Ljubomir Popadić, koji je simbolički ilustrirao nar na svojim slikama (“Veče kod Marfe”, detalj; “Škrinja”, detalj) . Ivan Knežević je s izvanrednom istančanošću i finoćom izraza predstavio nar, dok Vaso Stanjević (slika “Sa Skadarskog jezera”), dodatno obogaćuje pejzaž stavljajući nar u prvi plan. Petar Lubarda je lirskom apstrakcijom, a Aco Prijić stilskom elegancijom prikazao ovu mediteransku biljku, te smo ovim virtuoznim likovnim izvedbama mogli da osjetimo lokalni kontekst i autentičnu atmosferu.

Ova neobična biljka, svojstvena u izgledu stabla i ploda, svoju sezonu započinje u jesen, kada obično sve žuti i pomalo se “gasi”. Jesenju melankoliju često “utišavamo” jarko crvenim zrncima nara, dok tradiciju njegujemo čuvenim sokom o’ šipka bez kojeg je nezamislivo ovo godišnje doba. U nasljeđu tivatskog/bokokotorskog područja nisu ostala samo ljekovita i prehrambena uloga nara, već i svojevrsna umjetnička izvedba, putem koje su se slikari likovnim jezikom poigrali sa njegovim (simboličkim) značenjima…

Izvori:

http://www.novipolis.rs/sr/Estetika/29217/biblijsko-voce-nar.html  

https://svobodnoskachat.ru/bs/pomegranate-it-dictionary-of-symbols/

Marija Saičić