U sred velike spasilačke operacije spašavanje 231 brodolomnika prvi oficir palube broda CMA CGM Magellan Baranin Predrag Vojvodić pojasnio je kako je tekla operacija.
“31. avgusta smo prošli Suez i uputili se ka našoj sljedećoj luci po rasporedu- Tanger Med (Morocco). Negdje oko 22.00h 1. septembra dobili smo poziv od ‘RCC Malta’ da je u našoj blizini ribarica u Distress-u i tražili su od nas saradnju. U tom momentu bili smo jugoistočno od Italije, sjeverozapadno od Bengazija. Predvođeni iskusnim kapetanom Serventi Vinkom iz Zadra, koji je rodom iz Lepetana, a navođeni Malta Rescue Centrom krenuli smo u potragu. Nakon par pogrešnih navođenja uspjeli smo da ih lociramo. S obzirom da se radilo o drvenoj ribarici, bilo je nemoguće otkriti je uz pomoć radara na velikoj udaljenosti.
Drugi oficir palube (Nikola Kordić iz Risna) uočio ih je Night Vision dvogledom na 15NM od posljednje pozicije koju smo primili od Rescue Centra. Nakon sat vremena, negdje oko 04.00 h 2. septembra, uspjeli smo da im priđemo i prema instrukcijama RCC Malta dali smo im hranu, vodu, ljekove... Trebalo je da nastave sami u susret italijanskom Rescue timu, a mi da ih nastavimo pratiti. Ujutro 2. septembra oko 7.00 h dobili smo nove instrukcije, da ih ukrcamo na brod. U međuvremenu, dok smo im prilazili ostali su bez goriva i tako otežali da im pridjemo sa našim ogromnim brodom dužine 365m i širine 51m, jer manovra sa ovim tipom plovila u uslovima koji su u tom momentu vladali na moru nije nimalo laka. Bilo je talasa i struja ih je nosila. Uspjeli smo da ih privežemo našim konopima za brod i polako dovučemo do pilotskih vrata gdje je počeo ukrcaj.
Na ribarici se nalazilo 231 osoba među kojima je bilo 37 djece (do 15 godina starosti), 37 žena i 157 muškaraca. Riječ je uglavnom o Afrikancima: Egipćanima, Sirijcima, Palestincima, Eritrejcima, Libijcima...Uz njihovu saradnju, te spremnost i angažovanost naše posade, ukrcaj je protekao glatko. Smjestili smo ih na otvorenom kod Accomodation-a.
Našli smo da je jedan čovjek u nesvjesti. Pružili smo mu odmah prvu pomoć te dali infuziju i kiseonik, nakon čega se njegovo stanje popravilo. Odmah smo organizovali pripremanje hrane i u roku od dva sata uspjeli da spremimo prvi obrok. Nastavili smo da im pruzamo pomoć, davali smo im ćebad, vodu i sve sto bi im pomoglo da se što udobnije i normalnije smjeste, koliko je to bilo u našoj mogućnosti.
Po ukrcaju i zbrinjavanju lica dobili smo istrukcije (od Malta RCC) da krenemo prema Siciliji, da bi nakon 2 sata imali promjenu da krenemo prema Tarantu. Očekujemo dolazak 3. septembra oko 05.00 gdje bi ukrcane trebalo da predamo italijanskim vlastima.
Ovo je prvo iskustvo ovog tipa za mene i nadam se da će proteći sve u najboljem redu na naše zadovoljstvo, a i na zadovoljstvo, prije svega, ovih nesrećnih ljudi.”